U sklopu 23. Zadarskog kazališnog ljeta, ljubitelji kazališnih dasaka imali su priliku pogledati odličnu predstavu Nevidljiva u koprodukciji Kazališta lutaka Zadar i Kazališta Virovitica.
Četvero talentiranih glumaca Sara Lustig, Goran Vučko, Vjera Vidov i Dominik Karakašić publici su kroz likove koje su interpretirali pokazali da možda, ipak, postoji model boljeg i pravednijeg društva koji je moguće realizirati.
U centru zbivanja je glavna junakinja, ,,nevidljiva” djevojčica iz naslova koja se odupire uvjerenju u ,,svijet bolji od svih svjetova”, kojeg se čvrsto drže njeni roditelji. Na njihovu opsesiju redom, poslušnošću i svakodnevnim ritualima usmjerenim mahom na materijalne vrijednosti, Nevidljiva odgovara prkosnim i odlučnim NE – redom, NE – poslušnošću, gromoglasnim NE-ću. Dramski tekst Nevidljiva Maje Pelević dočarao je sukob dva svjetonazora.
– Otpor djevojčice spram discipline i lažnog optimizma kakav joj nameću roditelji pritom nije odgovor djeteta koje bismo u svakodnevnom govoru brzopotezno proglasili zločestim, već proizlazi iz duboke tjeskobe koju djevojčica osjeća zagledana u vlastiti odraz u ogledalu. Ja ne znam tko sam! Viče Nevidljiva, evidentno se ne snalazeći u vrijednosnom sustavu svojih roditelja, sustavu kapitalizma, narcizma, konformizma, malograđanske odanosti autoritetu i paničnog straha od drugog i drugačijeg. Osjećajući da je nje previše za ovaj svijet, djevojčica želi nestati: drugim riječima, postati Nevidljiva. No njezino uništenje starog, opterećujućeg identiteta pritom ipak nije (auto)destruktivno, jer tek susretom s drugim(a) – nepoznatim Glasom i njegovim prijateljima, Nevidljivom djecom, Nevidljiva otkriva kako je može biti manje. Nasuprot uzaludnom gomilanju nepotrebnog i zatvaranju iza doslovnih i metaforičkih ograda, stoje dijeljenje, davanje i zajedništvo kao jedina sila koja oslobađa pojedinca, upućuje tako Maja Pelević dječjoj, ali i odrasloj publici svojom dramom, detaljno ističe Dora Golub, prevoditeljica i dramaturginja te dodaje kako se Nevidljiva nakon svoje avanture vraća roditeljima kako bi postala glasnica tog boljeg mjesta u kojem, tvrdi, nema lopova i prevaranata i svatko ima koliko mu treba i ničega nema previše.
– Stoga se na samom kraju drame dogodi gotovo tradicionalan moment prepoznavanja kad Majka i Otac, shvate da su Nevidljiva djeca zapravo ,,prljava djeca iz susjedstva” nad kojima se likovi roditelja posebno gnušaju. Tko su, izvan svijeta kazališne fikcije, ta djeca pred kojima ova obitelj diže ogradu – imigranti, pripadnici neke nacionalne manjine ili naprosto radničke klase, posjeduju li ,,krivu” boju kože, jesu li predodređeni za ,,pogrešnu” seksualnu orijentaciju ili su pak, poput Nevidljive, ukazali na nepravdu bilo kojeg postojećeg sustava, autoriteta, institucije? Sasvim je sporedno. Oni su sve to. I da stvar bude luda, neodoljivo su svojeglavi koliko god ih nevidljivima nepoznat netko uporno pokušavao učiniti. Naposljetku, publika, pozvana na zajedništvo, i sama može pogledati ovu predstavu, izaći iz kazališta i nastaviti dizati ograde, doslovne i metaforičke. Nevidljiva djeca će ih nastaviti rušiti. I sve što se ne vidi danas, sutra će vidljivo biti, kazala je o predstavi Dora Golub.
Razgovarali smo s hvaljenom zadarskom glumicom Kazališta lutaka, Vjerom Vidov koja nam je rekla kako su svi jako zadovoljni što je opet došlo do suradnje između Kazališta lutaka Zadar i Kazališta Virovitica.
– Treba posebno istaknuti odličnu energiju koja se stvorila među nama kolegama glumcima i cijelim timom koji je radio na predstavi Nevidljiva. Međusobno smo se jako dobro poslovno upoznali i uspostavili prijateljstva. Raduje nas svako gostovanje na lutkarskim festivalima i Festivalima za mlade. Treba svakako naglasiti da je koprodukcija nastala kada je direktor Virovitičkog kazališta Miran Hajoš dobio tekst i odmah se zaljubio u isti, za koji je Maja Pelević dobila nagradu. Stvorila se ideja da u predstavi bude zastupljen lutkarski dio, koji je dao poseban pečat te kontaktiranjem naše ravnateljice Iris Pavić Tumpa došlo je do divne suradnje. Mnogo smo improvizirali i prepustili se stvaralačkom procesu koji je kod svakog od nas stvarao određeni osobni proces promijene i mnogo pozitivne energije koje nam je drago da dijelimo s publikom u različitim gradovima, rekla nam je Vjera Vidov.
