Praktički sve što nudimo turistima – obalu, nacionalne parkove, parkove prirode, na krškom je području. Stoga je potrebno stalno raditi na produbljivanju znanja o njemu, a jedan od najizravnijih načina je organizacija ovakvih znanstvenih skupova, te razvoj ustanova koja se bave njegovim proučavanjem.
Na Sveučilištu u Zadru prošlog je tjedna Održana međunarodna znanstvena konferencija „Man and Karst 2017“, na kojoj su predstavljena istraživanja o nekim od najaktualnijih pitanja odnosa čovjeka i krških okoliša danas.
Mnogi znanstvenici, koji su došli iz 21 države i s četiri kontinenta, prvi put su bili u Hrvatskoj i uopće u DInarskom kršu, te su zadivljeni onim što su vidjeli, kao i razmjenom iskustava i znanja, ističe jedan od najzaslužnijih znanstvenika za njegovu organizaciju, izv. prof. dr. sc. Dražen Perica. Domaćini su im u pozitivnom svjetlu predstavili Hrvatsku i Sveučilište u Zadru, a uspostavljeni su mnogi kontakti za buduću suradnju.
– Zadovoljan sam načinom na koji je skup prošao, a zadovoljni su i kolege s nama. Sve se izvrsno poklopilo, vremenske prilike bile su pogodne za terenski obilazak pa su naši gosti, među kojima je bilo i vitalnih 80-godišnjaka, vidjeli gotovo sve što smo planirali obići. Među znanstvenicima je bio i prof. emeritus dr. sc. Derek Ford, uz prof. emeritusa dr. sc. Paula Williamsa najugledniji svjetski karstolog, koji je održao uvodno predavanje, te ovom skupu dao notu ekskluzivnosti, kaže Perica.
Znanstvenici oduševljeni viđenim
Znanstvenici su redom obilazili NP Sjeverni Velebit, PP Velebit, NP Paklenicu, NP Krku, PP Telašćicu. U Cerovačkim špiljama mogli su vidjeti ne samo zanimljive geomorfološke oblike, nego i tragove života tijekom prošlosti. Vrlo su pozitivno bili iznenađeni razinom educiranosti djelatnika, koji su ovu priliku spremno iskoristili da i sami nauče nešto novo u tako uglednom društvu. Stručno vođenje bilo je povjereno izv. prof. dr. sc. Nevenu Bočiću, poznatom hrvatskom speleologu, koji već godinama provodi sustavna istraživanja Cerovačkih špilja.
Stručni vrhunac terenskog rada bio je posjet Nacionalnom parku Krka, koja se nalazi na Sjevernodalmatinskoj krškoj zaravni, jednoj od najpoznatijih u svijetu. Naime, ona je postala poznata u svijetu zahvaljujući istraživanjima pok. akademika Josipa Roglića, koji je i danas jedan od najcitiranijih karstologa na Zemlji.
– Kad smo ih pritom uz pomoć dvaju OPG-ova počastili ručkom na Roškom slapu, svi su rekli kako će se sigurno vratiti i sa sobom povesti i svoje prijatelje, ističe Perica. Komentari su bili da je Hrvatska predivna država, s gostoljubivim ljudima, izvrsnom hranom i vinima!
Pri obilasku PP Telašćica vidjeli su i poseban krški fenomen – Taljurić, visok svega 2,5 m, u čijem se središnjem dijelu nalazi špilja bez svoda. Svod je nestao tijekom geološke prošlosti, a o njenom postojanju svjedoče oko dvadeset metara dugi kanali ispunjeni sigama. Na morskom dnu uz otok sigurno bi se dali pronaći ostaci svoda, smatra dr. Perica.
Potrebno stalno produbljivati znanja
Iako obično smatramo kako je naš krš, jedinstvena pojava i da ga zapravo drugdje ni nema, on prekriva oko 20 % Zemljine površine. U Hrvatskoj krš prekriva 50 % površine, no njegovo značenje posebno dolazi do izražaja kada u obzir uzmemo činjenicu da se praktično svi nacionalni parkovi, kao i najveći dio parkova prirode, nalaze na njegovom području. Planina Velebit proglašena je 1978. godine 128. rezervatom biosfere u UNESCO-vom programu „Man and the Biosphere“, što je kod nas vrlo često zaboravljena činjenica. Danas na Zemlji postoji oko 670 rezervata biosfere, a dva su u Hrvatskoj!
Puno onoga što nudimo turistima – obalu, nacionalne parkove, parkove prirode, na krškom je području. Stoga je potrebno stalno raditi na produbljivanju znanja o njemu, a jedan od najizravnijih načina je organizacija ovakvih znanstvenih skupova, te razvoj ustanova koja se bave njegovim proučavanjem. Za razliku od susjedne Slovenije, u kojoj već 70 godina djeluje Institut za istraživanje krša, pri Slovenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a od 2014. i UNESCO-v centar za edukaciju (doktora znanosti), te Kine koja se izborila da u njoj od 2008. godine bude smješten UNESCO-v međunarodni centar za istraživanje krša, mi nemamo na razini države ustanovu koja bi se bavila sustavnim proučavanjem krša.Centar za krš i priobalje koji djeluje u okviru odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, svojim djelovanjem je prvenstveno vezan uz šire zadarsko područje. Također, treba napomenuti da u Hrvatskoj, u okviru drugih visokoškolskih ustanova i na institutima rade brojni međunarodno priznati znanstvenici koji se bave problematikom krša.
U kršu i pustinji jednako vode na površini
Krš je tradicionalno depopulacijsko područje, što nije čudno kada se zna da na površini ima vode kao u pustinji, a i režim oborina ne pogoduje vegetaciji – najviše ih je u hladnom razdoblju, a najmanje u toplom. No i u takvom krajoliku ljudi žive tisućama godina, a gostima je posebno zanimljivo bilo vidjeti kako su se takvim uvjetima prilagodili lokalni stanovnici. Na Dugom otoku tako su vidjeli na koji način lokalni žitelji gospodare vodom, pogotovo u sušnim godinama poput ove, kada je voda s lokalnog vodovoda je u sve većoj mjeri zaslanjena.
Zbog zagađenja bismo mogli ostati bez pitke vode
Krško podzemlje relativno je bogato vodom, te je ona tamo povezana po sistemu spojenih posuda. Ako se na jednom mjestu pojave zagađivači poput teških metala, velika je vjerojatnost da će većina izvora biti zagađena, pa nam u konačnici voda iz slavina neće biti pitka, barem iz ovih izvora koje sada crpimo.
– Na primjer, zagađenje na području Gračačkog polja brzo stiže i do izvora u koji se koriste za vodoopskrbu stanovništva šire zadarske okolice.. Stoga je važno raditi na monitoringu, ali prije svega edukaciji lokalnog stanovništva, koje mora biti svjesno štete koju mogu počiniti svojim ponašanjem, ističe Perica.
Kako je propala nominacija na UNESCO-vu listu Svjetske prirodne baštine?
Mnogi su znanstvenici, među njima i domaćin Perica, još jednom izrazili žaljenje zbog obustave postupka nominacije Dinarskog krša na UNESCO-vu listu Svjetske prirodne baštine. Potrebu o upisu dinarskog krša inicirala je Međunarodna akademija za očuvanje prirode na sastanku 2005. godine u Njemačkoj, što je više puta ponavljano. Prilikom posjeta predstavnika UICN-a (Međunarodni savez za očuvanje prirode) Institutu za istraživanje krša u Postojni (ZRC SAZU) u lipnju, 2010. godine reagirao je slovenski ured za UNESCO, te su uputili poziv za ostalim državama koje se nalaze na području Dinarskog krša. U cijeli proces bilo je uključeno osam država, od Slovenije do Albanije. U Hrvatskoj se reagiralo tek kad je na čelo Ministarstva za zaštitu okoliša i prirode došla Mirele Holy. Formiran je Savjet koji je trebao raditi u postupku nominacije na svjetsku listu. Zbog neodgovornog odnosa pojedinih država, 2015. godine postupak je obustavljen. Nažalost, moramo priznati da u tom neodgovornom ponašanju Hrvatska snosi krivicu za neuspjeh .
– Povijest istraživanja krša u svijetu je vezana upravo uz Dinarski krš! Prva istraživanja su vezana uz regiju Kras, koja se najvećim dijelom nalazi u Sloveniji, da bi se brzo proširila i na ostale dijelove Dinarskog krša. Dapače, za njega se često kaže da je „locus typicus“ krša na Zemlji. Kao posljedica toga, devet termina je s Dinarskog područja ušlo u standardnu terminologiju koja je u upotrebi u cijelom svijetu.
