Rat, izbjeglištvo, suprugova smrt, povratak u Obrovac. Sve je to Marija Pjetraj preživjela, no država joj ni nakon 20 godina ne da da se vrati svojoj kući. Stan koji je kupila, platila i dobila obnovu, Republika Hrvatska joj ne želi dati.
“Evo, to je ta zgrada u kojoj sam ja provela svoje djetinjstvo. Ja i moj brat, majka i pokojni otac, tu smo živjeli do ’91.godine”, priča Marijana Pjetraj, Marijina kći za RTL-ovu emisiju Potraga. No, prema tvrdnjama Grada Obrovca, a onda i države Marijanina sjećanja su lažna. Prema njima Pjetraji nisu živjeli u tom, već stanu do.
“To je rješenje od zemljišno-knjižnog u sudu, gdje se točno vidi da je majka vlasnica stana od 38,03 kvadrata. To je uknjiženo ’99. godine temeljem ugovora, o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo”, tvrdi Marijana.
A Marija Pjetraj ga je otkupila da bi stekla pravo na obnovu. “1991. sam morala napustiti jer su otišli svi Hrvati, i ja sam napustila. Prva je granata pala na ovu zgradu i to je bilo devastirana”, objašnjava Marija. “Zgrada je bila ratom oštećena i nije mogla steći pravo na obnovu, ako nije u njezinom vlasništvu i zato je morala kupiti takvu ruševinu od Grada”, priča Marijana.
“Ja sam tražila da oni meni dadnu drugi stan umjesto ovoga da odmah uselim u drugi stan, rekli su – ne možeš. Imaš svoje stanarsko pravo, ti ćeš to otkupiti i na račun toga ćeš dobiti obnovu. Ja sam tako napravila”, tvrdi Marija. Ona je sve dokumente sačuvala – i kupoprodajni i ugovor o obnovi koji je na temelju vlasničkog lista sklopila s Ministarstvom obnove.
U međuvremenu dok je čekala obnovu svoga stana gospođa Marija Pjetraj od države je na korištenje dobila kuću u Karinu. U tuđoj kući Pjetrajevima protječu dani u iščekivanju ključeva njihova stana.
“U međuvremenu vlasnica kuće u Karinu 2005. godine tuži moju majku da joj je uzurpirala vlasništvo. Presudom RH moja majka dobiva pravo da bude u toj kući dok joj ne bude njezino stambeno pitanje gotovo”, priča Marijana. 15 godina nakon potpisivanja ugovora o obnovi, Pjetrajevi primjećuju da su se na njihovoj zgradi konačno pojavile skele.
“2014. godine, vidimo počinje obnova, nitko nas ne obavještava o ničemu. Majka 3.11. 2014. gdoine moli Grad Obrovac, Upravni odjel, da joj dostavi dokumentaciju, ukoliko namjeravaju promjeniti unutrašnjost zgrade, moraju imati njezinu suglasnost kao vlasnice stana, oni se oglušuju”, objašnjava Marijana.
Zgrada je dovršena 2015. Na učestale pozive Marijine kćeri u Gradu joj govore da će im stan predati uskoro, te da se još malo strpe. Na kraju im nude ključeve susjednog stana. “Međutim, mi smo rekli to nije bio njezin stan, ona nije htjela primiti nešto što nije njezino. Odlazim u zemljišne knjige i imam što vidjeti, moje majke nema nigdje u vlasničkom listu, izbrisana je, nego vlasnik je Grad Obrovac”, tvrdi Marijana.
Nakon što smo provjerili situaciju u gruntovnici, gdje nam nije dozvoljeno snimanje, pokušali smo rasvjetliti situaciju u gradskoj upravi. Primili su nas pročelnica i dogradonačelnik. Gordana Renić, pročelnica jedinstvenog upravnog odjela u Gradu Obrovcu, objašnjava kako se Grad na taj stan upisao na osnovu etažnog elaborata unatoč tome što se gospođa Marija navodi kao vlasnica stana.
“Mi smo se upisali na osnovu toga što smo eto, obnovili zgradu, etažirali je i upisali se na sve stanove. I ponudili gospođi Pjetraj da temeljem tog kupoprodajnog ugovora koji je bio položen u knjigu položenih isprava ili kako se to već zove da ona prenese vlasništvo na stan koji smo obnovili za nju”, rekla nam je pročelnica Renić.
Nakon što smo gospođi Renić objasnili kako se ne radi o stanu za koji je gospođa Marija potpisala ugovor, ona nam je rekla kako stan za koji je gospođa Marija potpisala kupoprodajni ugovor ne postoji.
Gospođi Renić rekli smo da je razlog tome prenamijena stana bez da se išta pitalo gospođu Mariju, a ona tvrdi kako je stan prenamijenjen u smislu da je grad od njega napravio funkcionalnu cjelinu.
Svojatanje privatne imovine u Gradu objašnjavaju prvobitnim unutarnjim rasporedom prostorija. Oni su ga promijenili i odlučili koji će stan dati Pjetrajevima. Ostale su prodali Agenciji za promet nekretninama – APN-u.
Jurica Kvartuč, odvjetnik Marije Pjetraj, ne može dati odgovor na pitanje zašto je APN kupio stan za koji imaju ugovor s vlasnikom da ga obnove, s obzirom da, kako tvrdi, iz dokumentacije proizlazi da do toga nije smjelo doći.
Iz APN-a odgovaraju na isto pitanje ovako: “APN u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine nije imao nikakvih saznanja o bilo kakvom eventualnom pravu gđe. Pjetraj na predmetni stan niti na bilo koji drugi stan u stambenoj zgradi na adresi Ante Starčevića 1-3, Obrovac.”
Sve složeniju situaciju Pjetrajevi su pokušali riješiti preko odvjetnika. I konačno uspjeli sklopiti nagodbu s državom prema kojoj Marija Pjetraj jest vlasnica stana. “Temeljem nagdbe moja majka se knjiži u sud. Evo, tu je nagodba, ona se knjiži na taj stan, gdje je već bila knjižena. Da bi nakon mjesec i pol, u devetom mjesecu 2016. općinsko odvjetništvo došlo u neka saznanja da je ona njih prevarila”, objašnjava Marijana. Tada se na stan opet upisuje Republika Hrvatska. I sve kreće ispočetka.
“Pa nije to bogzna što, nego ovo moje 38 kvadrata, a oni navodno da su produžili za dva metra taj stan. To nije stan 38 kvadrata, nego 40. Pa ja to nisam tražila, meni to nije tribalo. Što je se tu desilo, ja bih to voljela da znam. Kome su oni ovaj stan, jesu ga htjeli nekome dati, ja neznam. Tri godine sam čekala da mi daju stan, a niko ne da”, priča Marija.
A zašto ne da, pokušava odgonetnuti sadašnji Marijin odvjetnik. “Riječ je o tome da oni to tretiraju kao dva različita stana. Danas u zemljišnoj knjizi ne postoji stan od 38, 03 m kvadratna, kasnije u obnovi dolazi do preinake stana, on dobiva stvarnu površinu koja je sad 40,40 metara kvadratnih.
Tretira se kao dva stana, premda mi cijelo vrijeme pričamo samo o jednom stanu, jer jedan jedini stan je smješten na jugozapadnoj strani”, objašnjavam nam gospodin Kvartuč. “Da stvar bude apsurdnija, ista ta država radi tri troškovnika za stan Marije Pjetraj. Evo ih, tri troškovnika. Forming, Bilić, Građenica. Za stan od 38, kvadrata”, priča nam Marijina kći.
U njima se jasno navodi koji je položaj Marijinog stana. No, tu nije bio kraj šokova za Pjetrajeve. “Oni su pokrenuli krivični postupak protiv majke da je na na ime obnove dobila 125 tisuća kuna. Mi odgovorno tvrdimo da nije dobila, a oni ako imaju dokaz da su negdje uplatili, ja bih voljela da to negdje izađe”, priča Marijana za RTL.
Iz općinskog državnog odvjetništva u Zadru su nas preusmjerili na splitsko. Kažu, izvidi u slučaju Marije Pjetraj su u tijeku. U ovoj šumi administrativnih apsurda, nevjerojatno je još nešto. U gruntovnici su nam pokazali da je Marija Pjetraj upisana i kao vlasnica stana preko puta njezina, koji joj cijelo vrijeme nudi Grad Obrovac.
Ona tvrdi da nikada nije potpisala dokument koji bi to omogućio. U APN-u, također nemaju pojma o tome. Objašnjenje nemaju ni u gradu. Pročelnica Renić tvrdi kako grad nije napravio ništa na štetu gospođe niti ikoga. Nakon svega ova izjava državne službenice, Pjetrajeve još više šokira.
“Nije nam jasno što se desilo?! Da li netko ima kakve pretenzije na ovaj stan!? Ovaj teror koji se radi, ovo je nemoguće”, tvrdi Marijana. “Gospođa Pjetraj ima 70 godina, ovaj postupak sad kreće, osporava joj se njezino vlasništvo. Teroetski gledano, gospođa može i umrijeti a ne dočekati pravdu u ovom postupku”, objašnjava odvjetnik Kvartuč.
Sve je kulminiralo prije dva tjedna kada je Marija doživjela novi šok. Ostala je doslovno na ulici. Priča kako ju je nazvala žena i rekla joj da dođe po svoje stvari. “Ja sam došla s mojom kćeri tamo, policija je došla. Ona je promijenila bravu, nije nam dala da uđemo u dvorište. Moje stvari su vanka bile.
Kad sam došla prijaviti na policiju, rekli su mi da ona ima pravo na svoje vlasništvo. Ona ima pravo na svoje vlasništvo, a ja nemam. E, onda sma došla provaliti nasilno. Jer nisam imala kuda”, priča Marija kroz suze. I zato je Marija ušla u svoje, kaže, da ne dočeka smrt na ulici. “Prisilno sam ušla, ja to priznajem, jer sam morala. Ja nisam imala di”, zaključuje.
