Dijana Vican (58), rođena Imoćanka školovana u Zagrebu i profesionalno ostvarena u Zadru, komentirajući prosvjede nije se spuštala ispod razine akademske rasprave – poput bivšeg ministra Ivice Kostovića ili Slobodana Prosperova Novaka – a bogme nije ni omalovažavala rad svojih prethodnika na projektu kurikularne reforme, prije svega sveprisutnog celebrityja hrvatske akademske zajednice i izgnanog zaštitnog lica ‘reforme svih reformi’ Borisa Jokića. Ne: ona je sva u frazama o pluralnosti, demokratičnosti, širokom konsenzusu, stručnosti i nadogradnji postojećeg.
Usprkos kritikama: kad joj se na leđa stavlja odgovornost za netransparentni izbor Jasminke Buljan Culej za voditeljicu Ekspertne radne skupine – svojevrsnog ‘Jokića nakon Jokića’ – ona će mahati podatkom da je odluku donijelo višečlano i multiideloško društvo. Kad se sami članovi tog društva pobune da su im bili prije odluke uskraćeni osnovni podaci, ležerno će im odgovoriti da ni Boris Jokić svojedobno nije biran, nego imenovan. A to je valjda ultimativni argument zašto bi trebalo vjerovati HDZ-ovoj ekipi koja je očito naumila ispremiješati i preurediti kompletan obrazovni sustav.
Od Grozda do Jokićeve fotelje
I kojoj će to najvjerojatnije uspjeti, jednostavno zato što za protivnike nema zapjenjene šatoraše s plinskim bocama ili tako nešto. Ne, kad ljevica prosvjeduje, onda se pjevaju pjesme Arsena Dedića. Realna šansa za novi prevrat oko kurikuluma tek je moguće Plenkovićevo saborski preslagivanje s HNS-om, koji bi izdaju principa mogao opravdati preuzimanjem Barišićeva ministarstva i silnom brigom za budućnost naše djece.
Dotad, Dijana Vican de facto je najmoćnija osoba u hrvatskom obrazovnom sustavu. Pored uloge alfe i omege kurikularne reforme, Vlada ju je nedavno predložila i za predsjednicu Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje – a to je u obrazovnoj vertikali nešto poput Babilona. Za ovu poziciju po svemu sudeći pripremala se već neko vrijeme: u svom tehničkom mandatu bivši ministar Predrag Šustar imenovao ju je za šeficu povjerenstva koje je trebalo procijeniti rad Jokića i ekipe, pa je friškom ministru Barišiću dostavila vrlo kritičan izvještaj u kojemu je tvrdila da su ‘izmišljana ad hoc tijela’, da su bili zadani prekratki i nerealni rokovi, da se nije provelo istraživanje kakvo je uopće stanje u obrazovnom sustavu – a čak joj nije bilo jasno ni zašto su Jokić i suradnici dobili prostorije za rad. Digla se frka, sijevale su optužbe o lažima i klevetama, no HDZ je na koncu izburgijao Jokićevo povlačenje.
Pa je uzde preuzela Vican, što je samo dodatno iziritiralo zainteresiranu javnost i one koji uspijevaju popratiti sagu oko kurikularne reforme. Vican je, naime, svojedobno recenzirala program zdravstvenog odgoja udruge GROZD, odnosno čuvenog Ladislava Ilčića, u onoj histeričnoj fazi kada se svako učenje o spolnosti automatski proglašavalo homoseksualnom propagandom’. Na zdravstvenom odgoju tada su radili upravo u Agenciji za odgoj i obrazovanje, koja se sada, evo, očito stavlja pod kontrolu. A i samo povjerenstvo za strategiju ukidanja, čije je samo postojanje krititirala, njenim dolaskom na čelo najednom je dobilo smisao.
Nezadovoljni neka prosvjeduju.
Živi sa školom – i loše komunicira
‘Nije članica nijedne stranke, među kolegama uživa profesionalni ugled, ali očito ne briljira u komunikaciji i javnim nastupima’, povjerio nam se jedan njen kolega iz Zadra. Na mjesto asistentice na tamošnjem sveučilištu Dijana Vican dospjela je još 1987. godine, nakon zagrebačke diplome iz pedagogije. Nakon toga je u Zagrebu završila poslijediplomski studij andragogije, a potom i doktorirala u polju odgojnih znanosti, dok se u Zadru istodobno uspinjala od zamjenice pročelnika Odjela za pedagogiju, preko voditeljice katedre, do prorektorice i na kraju prve rektorice ovog sveučilišta.
Sredinom dvijetisućitih, u doba HDZ-a, prosperirala je i na nacionalnoj sceni: bila je predsjednica Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, zatim predsjednica Vijeća za nacionalni kurikulum, a u mandatu Dragana Primorca i državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.
‘Iz moje perspektive, radi se o odgovornoj i vrlo propulzivnoj osobi koja duboko i emotivno proživljava teme iz područja obrazovanja. Bitno je kazati da je ona sveučilišna profesorica koja živi sa školama, što je rijetkost jer se oni često odvoje od realnosti. Dijana Vican pokrivala je cijelu vertikalu, od osnovnog obrazovanja do sveučilišnih studija, te je uvijek sve povezivala kako bi se vodilo računa o kontinuitetu obrazovanja i funkcioniranju sustava. To je njen život’, kazao je za tportal njen nekadašnji nadređeni Dragan Primorac.
‘Tada samo započeli s HNOS-om, ali smo pripremili i cijeli dokument za okvirni kurikulum i da sam ostao ministar, vjerojatno bismo ga odavno imali jer je na njemu u tišini radila vrijedna ekipa i s ljevice, i s desnice’, dodaje bivši ministar.
HNOS, odnosno Hrvatski nacionalni obrazovni standard koji Primorac spominje, iz današnje perspektive izgleda kao neuspjeli prapočetak kurikularne reforme, na koji je bez vidljiva rezultata potrošeno nekoliko stotina milijuna kuna. Dijana Vican je, rekli smo, i u to doba bila dosta angažirana, a vrijedi izdvojiti njen komentar kada joj se svojedobno prigovaralo na neefikasnost:
‘Promjene u školstvu idu polako jer je takav i prirodni razvoj djece.’
Osim kad politika preuzme uzde: tada se uključuje ‘turbo’ pogon, piše Net.
