Luka Modrić bio je omiljeni gost Zadra i svake godine je dolazio tamo ljetovati. Međutim, jednu stvar mu Zadrani nisu oprostili, a to je njegovo loše sjećanje na svjedočenju protiv Zdravka Mamića u Osijeku. Nedugo nakon svjedočenja, osvanuli su grafiti na derutnom hotelu Iž gdje je Luka s obitelji nekad boravio u progonstvu. “Luka, sjećat ćeš se ovog dana”, “Luka Mamić” i “Narod bez kruha i na rubu plača, oči se mažu problemom navijača”, samo su neki od grafita na napuštenom hotelu u zadarskom naselju Voštarnica, piše Express.
– Kada smo došli u hotel Kolovare, sjećam se da je bilo jako mnogo ljudi, mnogo djece, tako da sam imao jako puno prijatelja. Bez obzira na rat, meni je kao klincu u hotelu bilo super, nisam bio svjestan rata i svega što se događa oko mene. Moji roditelji su po prirodi optimisti tako da nisu na mene prenosili teško stanje kroz koje su prolazili. A što da mi uopće govore?, otkrio je Modrić u ekstenzivnom razgovoru za Nacional prije desetak godina. Nakon boravka u Kolovarama, Modrići su, zajedno s brojnim drugim prognanicima završili su hotelu Iž gdje su i osvanuli grafiti protiv Luke.
– Moji roditelji nisu se zanosili idejom da ću postati poznati nogometaš. Samo su željeli pomoći svom djetetu. Njihovi su se prijatelji nakon ‘Oluje’ vraćali kućama, i njima su govorili da bi se trebali vratiti, ali oni su odgovorili da ostaju u Zadru kako bi pomogli sinu da radi ono što voli, bez obzira na to uspio u tome ili ne. Zato sam presretan što imam takve roditelje, pričao je on tada.
– Tata me je sa sedam godina upisao u osnovnu školu i u nogometni klub Zadar. Otkad znam za sebe igrao sam se s loptom. Kada gledam slike iz obiteljskog albuma, vidim da mi je lopta uvijek bila u rukama, prisjećao se glavni kotačić moćnog Reala iz Madrida.
– U Zadru sam bio do 15. godine, imao sam nekoliko trenera, Davora Matoševića, pokojnog Domagoja Bašića, Roberta Bratunca, Mišu Paunovića, ali najviše sam naučio od Domagoja Bašića. On je bio najbolji trener koji me trenirao i jako me je volio. Odlazak u Hajduk bio je izlet, bio sam tamo samo tjedan dana. Smatrali su da sam sa 15 godina premlad pa sam se vratio u Zadar. Ne volim se vraćati na ta vremena. Bilo je i drugih stvari o kojima ne želim govoriti, ispričao je on. Pitali su ga je li netko tražio novac kako bi on mogao igrati u Hajduku. “Neću to reći”, odgovorio je. Rekli su mu: “Nećete ni demantirati?” “Upravo tako, neću ni demantirati.”
Negdje tijekom njegovih prognaničkih dana nastala je i priča o tome kako Lukini roditelji nisu imali novca za opremu pa je njegov otac štitnike za potkoljenice radio od dasaka.
– Nisam bio na prvim razgovorima Mamića i mojih roditelja jer tada nisam zbog obaveza mogao doputovati u Zagreb. Oni su, zajedno sa stricem, po povratku u Zadar pričali o Mamiću s oduševljenjem. Nije me bilo strah da ću u Dinamu proći kao u Hajduku jer sam vjerovao u sebe. Kada sam dolazio u Zagreb, bilo mi je lakše jer sam imao puno prijatelja iz mlade reprezentacije, poznavali smo se iz kampova. Zato sam se lakše uklopio u Dinamu. Nakon što sam prošao kroz takvo djetinjstvo jasno je da mi ništa u životu nije teško i da sam na sve spreman. Možda sam zato već sa 20 godina dogurao ovako daleko, kazao je on.
-Kada bih potpisao neki veliki inozemni ugovor, onda bih i stricu kupio restoran u Makarskoj, rekao je na kraju Luka Modrić.
