Pročelnik Pešut od zadarskog ‘kontejnerskog naselja’ napravio mjesto gore od Sirije: “Više nemamo vode, ni septičke jame!”

Tuga, bijeda i žalost u gradu koji baštini preko 3000 godina europske civilizacije, a koji su gradske vlasti, i one stare i ove nove, pretvorile u mjesto u kojem se živi gore od ratom zahvaćene Sirije.

Čak i ako sirijski ratni sukob zaboravimo, nije teško napraviti analogiju između današnjeg života stanovnika zadarskog kontejnerskog naselja i onog stanja u kojem je Zadar godinama živio dok su po njemu padale četničke granate.

Nad zadarskim kontejnerskim naseljem, u kojemu žive naši najugroženiji sugrađani, već se mjesecima (godinama čak!) provodi sustavni program protjerivanja ljudi i to na najpodliji mogući način – uklanjanjem najosnovnijih uvjeta za život. Udruženi je to podvig supermarketa Tommy koji se planira uz naselje izgraditi, Zadarske nadbiskupije koja je zemljište prodala supermarketu, te gradske uprave koja je u cijelu priču uključena valjda kako bi pokazala da su joj građani na zadnjem mjestu prioriteta.

Svoje najnovije probleme opisala nam je stanovnica kontejnerskog naselja. Prenosimo što nam je kazala.

– Zamolila bih ovim putem gospodina Marija Pešuta i ostale koji su nadležni za kontejnere koji se nalaze na Putu Bokanjca, odnosno Zadarskih bratovština 2/d da obrate pozornost. Tommy se i dalje gradi, nama nitko ništa ne govori. Nemamo vode, danas su nam (1. lipnja) upravo zatrpali septičku jamu. Ma gdje da idemo na toalet narednih dana? Ne možemo se tuširati, ne možemo se umivati, ne možemo se osvježiti po ovoj vrućini. A sad nemamo gdje ni na WC, kazala nam je i prozvala ponovno pročelnika Pešuta zaduženog za socijalnu skrb.

– Gospodin pročelnik Mario Pešut je meni prije dugo vremena obećao da će netko iz gradske uprave doći i vidjeti našu situaciju, međutim to se nije dogodilo! Osobno mi je obećao da će se pozabaviti mojim slučajem jer je u pitanju i bolest i nesposobnost za rad. Međutim, nije napravio ništa, napomenula je.

– Gospodo iz Tommyja, ne znam tko ste ni što se, vjerojatno ste samo još jedan nadobudni tajkun. Čvrsto vam obećavam da će za koji dan, ako nitko ne obrati pažnju na ove jadne ljude koji nemaju nikakva ljudska prava, netko puknuti pa će nešto napraviti… tko će onda biti kriv? Gospodin pročelnik, gradonačelnik ili gospodin koji gradi Tommy?, pita se stanovnica kontejnerskog naselja.

– Tu ima i djece. Kakve donacije za Sirijce? Svi su oni dobili stanove, tuširaju se i imaju gdje ići na WC, a mi Zadrani, Hrvati, živimo u uvjetima koji se više ne mogu izdržavati. Sram vas bilo, kad se budete tuširali i išli na WC onda se sjetite ljudi koji to nemaju vašom krivnjom, upozorila je.

Centar za socijalnu skrb također je istaknut kao krivac za situaciju u kojoj se nalaze naši najugroženiji sugrađani.

– Već 25 godina Centar za socijalnu skrb zna za ovu situaciju. Da se u 25 godina nije mogao ljudima priuštiti dostojanstven život? I tu ne spominjem buku koja traje od pet ujutro do 10 navečer, a prašina je tolika da ja osobno već danima ne mogu disati. Ma tko će o nama brigu povesti neka se javi, jer pročelnik za socijalnu skrb je očito prezauzet sa svojim obiteljskim nasiljem!, referirala se sugovornica na incident u kojemu je Pešut fizički napao svojega nećaka.

Ni novoizabrani gradonačelnik nije prošao ‘lišo’.

– Sram vas bilo gospodine Dukiću, gospodine Pešutu, gospođo Nado. Sramite se, niste dostojni posla koji radite. Svi mi znamo kako se dobivaju stanovi i na koji način ih tko dobiva. Treba izvaditi kuverte. Ja da imam kuvertu, ja bi se odselila. Eto koliko mali ljudi mogu napraviti za sebe. Pogledajte koliko vam ljudi kopa po kontejnerima za smeće. I koliko beskućnika ima. Ne biste ispijali kave na trgu nego bi radili svoj posao. Sramota!, zaključila je.

O stravičnim uvjetima u kojima žive naši Zadrani već smo pisali, a nastavak ove turobne sage sigurno nećemo morati još puno čekati.