Lukin treći finale Lige prvaka; Dečko iz Zatona Obrovačkog sanjao Mini Morris, sad vozi Space Shuttle
Kad su ga navijači prvi put vidjeli, govorili su da neće uspjeti, bojali su se da će ga udarati jer je nizak, otkriva Modrićev bivši suigrač, donosi Goal.hr.
Tučnjave, grubosti, prekršaji na rubu isključenja, loši travnjaci… Sve je to Luka morao proći 2003. Uspio je. A puno mu je pomogao Ivica Džidić, njegov prijatelj iz juniora.
“U Zagrebu smo živjeli u istom kvartu, na Ravnicama, hranili smo se u Dinamovom restoranu. Isti dan smo potpisali stipendijski ugovor,” prisjeća se Ivica Džidić, nogometaš koji je obilježio početak Lukine karijere.
“Luka je godinu mlađi od mene. Trener Štef Deverić u našu je momčad pozvao nekoliko mlađih igrača, Modrića, Ćalu i Cindrića, pa smo 2001. krenuli zajedno. S juniorima Dinama smo osvojili kup. Igrali smo i za mladu momčad Dinama, koju je vodio Ilija Lončarević. I u toj smo ligi bili prvi. Isti smo dan 2001. potpisali profesionalni ugovor.”
No 2003. iz kluba dolazi direktiva da Džidić, Landeka i Modrić moraju u Zrinjski. Iako je to značilo da ih se Dinamo želi riješiti, mladi i talentirani igrači nisu gubili volju. Odlučili su spasiti Zrinjski od ispadanja iz prve lige BiH. Onako sitan i krhak, Luka nije djelovao kao netko tko se može nositi s “drvosječama” u BiH ligi. No opet mu je Ivica pomogao.
“Dinamo je kontaktirao sa Zrinjskim i dobili smo ponudu za posudbu. Ja sam Mostarac, pa mi to nije toliko teško palo. Kad smo krenuli u Hercegovinu, rekao sam Luki da se ne brine, da sam ja iz Mostara i da mu nitko ništa ne smije. Kad su ga navijači prvi put vidjeli, govorili su da neće uspjeti, bojali su se da će ga udarati jer je nizak”.
I u Mostaru su bili nerazdvojni, a Ivica ga je prihvatio kao brata. I njegova obitelj.
“Nije mu smjelo ništa faliti. Dolazio je kod mene na ručak, uživao u obiteljskim specijalitetima. Bili smo zajedno 24 sata, moja ga je obitelj prigrlila kao sina. Takvi smo mi, kod nas gostu ništa ne smije nedostajati,” kaže Džidić.
Od stipendijskog ugovora Luka nije mogao kupiti auto.
“Bili smo na roštilju kod mog prijatelja Nina Slezaka. Luka je gledao njegov Mini Morris i rekao mi: ‘Ivica, ako ću jednom zaraditi od nogometa, kupit ću si ovakav auto’. Nino ga je pogledao i rekao: ‘Evo, tu su ključevi, darujem ti ga. Kupit ću novi’. Bio je dobrostojeći pa si je mogao priuštiti. Luka je bio ponizan, pošten. Samo je rekao: ‘Ne, hvala. Ali jednom ću ga kupiti’. Evo, vidite, htio je Mini Morris, a danas vozi Space Shuttle,” zaključio je vrlo pristojni Džidić i zaželio Luki sreću u finalu.
