Filmsko ujedinjenje obitelji Vlahov: “Prije 70 godina sestra nam je otišla u Zadar i izgubio joj se svaki trag…”
Davne 1949. godine Davorka Vlahov, tada trogodišnja djevojčica, otišla je iz rodne kuće u mjestu Šepurina na otoku Prviću, nadomak Vodica, u Zadar, kako bi živjela kod ujaka i ujne Klare i Marija Antića, u to vrijeme imućnog bračnog para koji su u svojem vlasništvu imali tvornicu likera “Vlahovac”, prenosi jutarnji.hr.
Od njezina odlaska u Zadar malenu Davorku više nisu ni vidjeli ni čuli njezini roditelji (pokojni) Ivan i Križanka, te sestre Mira, Mileva i brat Frane Vlahov, koji su danas u poodmaklim godinama. Još prije tih sedamdesetak godina Davorkina obitelj znala je da su Mario i Klara Antić (koji nisu imali svoje djece) s malom Davorkom iz straha emigrirali iz Zadra u Italiju nakon što su im ondašnje komunističke vlasti nacionalizacijom oduzele tvornicu likera, vilu Ida u kojoj su živjeli, te su im oduzeli sva građanska prava proglasivši ih klasnim neprijateljima.
Nakon dvogodišnjeg zadržavanja u Italiji, 1954. godine Antići su s djevojčicom Davorkom, koju su prihvatili kao svoje dijete, otišli živjeti u SAD i to je bila posljednja informacija o njima. Dalje nije bilo nikakvih kontakata.
Desetljećima je obitelj za vrijeme bivše države, te potom i u samostalnoj Hrvatskoj, preko interneta i konzulata bez uspjeha tragala za svojom Davorkom. Već su bili izgubili svaku nadu i pomirili se s činjenicom da je nikada neće pronaći i da sigurno više i nije među živima. I onda se dogodilo čudo. Potraga obitelji Vlahov za izgubljenom sestrom pretvorila se u nevjerojatnu ljudsku storiju s happy endom. Ona je pronašla njih.
O tome kako je pronađena “izgubljena” sestra, odnosno teta ili, bolje rečeno, kako je Davorka pronašla svoju obitelj, ispričala nam je Vodičanka Meri Bandl Valeš, njezina nećakinja, kći Davorkine sestre Mire.
– Prije nekoliko dana prišao mi je moj sumještanin Stipe Juričev s pitanjem: “Meri, imaš li ti slučajno tetu u Americi?” Ostala sam u prvom trenutku iznenađena zašto me to Stipe uopće pita. Rekla sam mu da imam, ali da ona je otišla od kuće s tri godine i nitko je od tada nije vidio. Tražili smo je godinama, preko konzulata i interneta, ali bez uspjeha, rekla nam je Meri Bandl.
No, Merina početna zbunjenost vrlo je brzo prerasla u neopisivo oduševljenje i radost kad joj Stipe pružio mobitel.
– Kad sam pročitala poruku na Stipinu mobitelu, prvo sam ostala bez teksta, a onda mojoj sreći nije bilo kraja. Moja 71-godišnja teta, koju smo bez uspjeha tražili toliko godina, poslala je poruku preko svojeg Facebooka profila prvoj osobi kojoj je vidjela da joj u profilu kao mjesto stanovanja piše Vodice, s nadom da će ta osoba nešto znati o njezinim bližnjima. Sreća da je Stipe poruku shvatio ozbiljno i da je nije izbrisao. A sve što je bilo napisano, savršeno se i točno poklapalo s mojom izgubljenom tetom. Odmah sam ušla u njezin Fejs profil, i kad sam vidjela njezine fotografije, pokušala sam naći neki podatak koji njoj ne bi odgovarao, ali baš sve je bilo točno. Više nije bilo nikakvih dvojbi – to je moja teta. Ma toliko puno sliči mojoj mami Miri, odnosno moja sestra Ines ista je teta Davorka, ispričala nam je Meri.
Ona je o ovom sretnom događaju odmah javila svojoj mami Miri, pet godina starijoj sestri od Davorke.
– Mama u početku nije mogla vjerovati, kao ni ujak. Međutim, kad sam im pokazala tekst poruke i tetinu sliku, mama se raznježila i rasplakala, kao i brat, koji nije mogao sakriti suze ni uzbuđenje. Ma, nekako svi zajedno nismo još svjesni da smo pronašli tetu, dodala je Meri Bandl.
Već iste večeri Meri je uključila laptop i preko messengera uspostavila kontakt s tetom Davorkom i od tada gotovo svakodnevno komuniciraju.
– Nezaboravan je taj prvi glas s njome. Preplavile su nas duboke emocije, obje smo plakale, suze su tekle same od sebe. Iznenadilo me je što teta dobro govori hrvatski, čak je i nakon toliko godina zadržala prvinsko-vodički naglasak, premda ipak ne razumije neke riječi. Uz engleski, odlično govori i talijanski jezik. No, u ovo kratko vrijeme puno je toga ispričala o sebi. Najveći dio života provela je u San Pedru u Kaliforniji, a sada živi u Bristolu u Virginiji. Ispričala mi je da su joj ujak i ujna u Italiji promijenili ime u Debra Antich, a dolaskom u SAD postala je Deborah. Radila je kao farmaceutkinja i danas je u mirovini. Život je nije mazio. Četiri puta se udavala i sva četiri puta za američke ratne veterane. Nije mogla imati djecu zbog komplikacija u trudnoći. U zadnjem braku bila je udana za Stephena Staubsa i danas se preziva Staubs. Stephen je umro prije nekoliko godina, a do njegove smrti s njima je živjela i Stephenova kći iz prvog braka Rachel. Danas živi sama, namjerava prodati tu kuću u Bristolu i kupiti manji stan. No, prije toga, dogovorili smo se, nakon gotovo 70 godina doći će za Božić u Vodice i svoju rodnu Prvić Šepurinu, zaključila je ovu dirljivu priču Meri Bandl.
– Teta Davorka mi je još kazala kako su velike traume i strah koje je kao dijete proživjela zajedno sa svojim ujakom Mariom i ujnom Klarom kad su bili izloženi progonu komunističkih vlasti u Zadru, bili razlog što uopće nije željela kontaktirati s domovinom. Taj strah toliko se urezao u nju da se bojala bilo kakvog kontakta, dolaska i povratka. Ali život donosi i lijepe stvari, pa se tako nadamo uskoro je i vidjeti, dodala je Meri Bandl.
