Povodom početka najvećeg sportskog natjecanja studenta hrvatskih Sveučilišta i Veleučilišta u Biogradu na Moru, gdje se natječu najbolji od najboljih – finalisti u čak deset sportova, razgovarali smo s Tonijem Gamulinom, potpredsjednikom Hrvatskog Akademskog Sportskog Saveza.
Što nas očekuje na ovogodišnjem Unisportu?
– UniSport Finals su kruna naših aktivnosti kao Hrvatskog akademskog sportskog saveza kroz godinu te se svaku godinu trudimo podići ljestvicu, što ćemo ove godine – zahvaljujući odličnoj suradnji s gradom Biogradom na Moru – vjerujem i uspjeti. Očekuju nas natjecanja u deset sportova – odnosno futsal, rukomet, košarka, košarka 3×3, odbojka, odbojka na pijesku, tenis, stolni tenis, badminton te šah, a na njima će sudjelovati 1000 studenata – reprezentativaca ukupno 17 hrvatskih sveučilišta i veleučilišta. U suradnji s Gradom organizirali smo i bogat noćni program od čega se svakako ističu koncerti Mladena Grdovića na “studentskoj ribarskoj noći” u petak te “Prljavog Kazališta” nakon završetka svih natjecanja, u subotu. Zato pozivam sve građane Biograda i goste da daju podršku hrvatskom studentskom sportu te se spuste navečer na Rivu, a po danu prate sportska natjecanja.
Otkako ste ga predstvili kao pilot program do danas, kako ste zadovoljni napretkom akademskog sporta?
– UniSport je nastao kao ideja sveopćeg reograniziranja, brendiranja i pozicioniranja studentskog sporta u Hrvatskoj, koji, kao i širom Europe, polako dostiže onu prepoznatljivost kakvu ima u SAD. UniSport se kroz ove posljednje godine dobro razvija jer smo u mogućnosti svake godine organizirati različita prvenstva i manifestacije poput ove, ali to je proces kojem će zasigurno trebati još vremena. Ipak, sve dok se ljestvica stalno podiže, a podižemo ju sami sebi, u napredak ne sumnjam i čvrsto vjerujem da će UniSport sve snažnije živjeti na lokalnoj, sveučilišnoj, kao i nacionalnoj razini.
Kako ste općenito zadovoljni razvojem i funkcioniranjem sveučilišnih sportskih klubova?
– Sveučilišni sportski klubovi predstavljaju svojevrsnu sinergiju života studenta kao sportaša i studenta. Oni u budućnosti mogu imati toliku snagu da se studenti natječu u visokim razina profesionalnih sportskih liga, a da pritom nimalo ne pati njihov akademski razvoj pa da sa 23 godine u ruci imaju diplomu, a sportski nisu morali odustati ni od čega jer im je sveučilište osiguralno infrastrukturu za oboje. Upravo takav model snažno živi u SAD, jer svi i poznajemo ljude koji su kao dobri sportaši tamo dobili stipendije, a nešto slično tome na ovaj način implementiramo u Europi i Hrvatskoj. Trenutno u Hrvatskoj imamo nekoliko sveučilišnih sportskih klubova od čega se ističu košarkaški klub “Universitas”, koji je praktički 2. momčad K.K. “Split”, zatim AKK “Vern”, “IstraUNI” košarkaški klub sa Sveučilišta u Puli te futsal klub “Universitas” iz Splita. Nadam se kako će i taj trend i više zaživjeti kako bi se potvrdilo da akademski i sportski razvoj mogu i moraju ići zajedno te daje to pravi put brige za naše sportaše.