Hrvatska koja prema procjenama demografa danas ima oko 4 milijuna stanovnika, prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) ima i nakon Orepićeva brisanja fiktivnih stanovnika 4,298.008 zdravstvenih osiguranika! Dakle, Hrvatska danas ima više zdravstvenih osiguranika nego što je na posljednjem popisu 2011. imala stanovnika, kada je popisano njih 4,284 milijuna. Apsurdno je da u zemlji u kojoj zdravstvo puca po šavovima i u kojoj zdravstveno osiguranje plaća samo trećina građana (34,84%) ti ljudi plaćaju zdravstveno osiguranje i za mnoge fiktivne stanovnike. A demograf Stjepan Šterc procjenjuje da takvih imamo između 150 i 300 tisuća, piše Večernji.hr.
Iseljeni se ne odjavljuju
Takvo što je moguće samo u neuređenim državama EU koje nemaju registar stanovništva jer, da ga imamo, tada ne bi bile moguće manipulacije s brojem stanovnika, osiguranika i birača. U godišnjem izvješću HZZO-a navodi se da je 2016. smanjen broj osiguranika u odnosu na 2015. za samo 0,64% ili za 27.844 građana. – Od popisa stanovništva 2011. samo smo prirodnim padom izgubili 75.000 stanovnika, što znači da čak i nije bilo iseljavanja, broj osiguranika ne može biti veći od 4,2 milijuna. Usto prema službenim podacima iselilo se od 2011. nešto manje od 100.000 tisuća ljudi, a u stvarnosti je vrlo vjerojatno da se od 2011. do danas iselilo 200.000 tisuća ljudi jer se mnogi iseljeni ne odjavljuju, što znači da imamo gotovo 300.000 ljudi manje nego 2011. pa nikako ne možemo imati 4,298 milijuna zdravstvenih osiguranika – kaže demograf. dr. Stjepan Šterc.
Tko su sve fiktivni stanovnici Hrvatske?
Šterc kaže da je riječ o hrvatskim državljanima, Srbima koji su napustili Hrvatsku, Hrvatima iz BiH, zatim hrvatskim građanima koji su se iselili, a nisu se odjavili te o strancima koji na obali imaju nekretnine. Inače, kad smo lani radili analizu broja osiguranika i uspoređivali ih s popisom stanovnika, ispostavilo se da su 142 grada i općine imali više osiguranika nego stanovnika. Koliko građana koji nisu stanovnici Hrvatske koristi “besplatno“ zdravstvo, a koliko je među njima iseljenih i samo formalno prijavljenih na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, teško je precizno procijeniti. Šterc procjenjuje da je u našem zdravstvenom sustavu fiktivnih stanovnika između 150 i 300 tisuća. Da imamo registar stanovništva, ne bi bilo moguće da se razlikuje broj stanovnika od broja zdravstvenih osiguranika i imali bismo točan broj birača i iseljenih, ali za izradu registra stanovništva, kako kaže Šterc, potrebna je odluka na razini Vlade.
Sami autobusi nisu sporni
Broj hrvatskih državljana koji stvarno žive u Hrvatskoj u fokus javnosti posebno dolazi tijekom izbora, kada se stranke u pravilu međusobno optužuju za autobuse iz BiH i Srbije. Te su optužbe nešto tiše na parlamentarnim izborima, na kojima pravo glasa imaju svi državljani bez obzira na to žive li u Hrvatskoj ili u inozemstvu, no u pograničnim područjima na taj je način ipak moguće osigurati određenu prednost u pojedinim izbornim jedinicama.
Na lokalnim izborima pravo glasa vezano je uz prebivalište pa su i pritužbe češće, a u prvom krugu lokalnih izbora u nedjelju eskalirale su nakon što su birači dovezeni iz Srbije pred televizijskim kamerama posvjedočili da redovito dolaze na izbore u Hrvatsku, za što im organizatori plaćaju prijevoz, ali i dodatni novac ako glasuju za njihove liste i kandidate. Pod povećalom se u Obrovcu tako našao SDSS, a navode birača istražuje i zadarska policija, jer je riječ o optužbama za kazneno djelo za koje je predviđena zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Pod optužbama za autobuse iz Hercegovine kojima se mijenja volja birača u pograničnim gradovima i općinama našao se i HDZ. Most ih je optužio da su upravo tako “podebljali” izborni rezultat svog kandidata za gradonačelnika Metkovića Dalibora Milana. – Svi državljani Republike Hrvatske koji imaju pravo glasovanja dolaze na glasovanje – uzvratio je na optužbe HDZ-ov Milijan Brkić zanemarujući pritom činjenicu da je za pravo glasa na lokalnim izborima nužno prebivalište, a ono bi trebalo biti adresa na kojoj netko stvarno živi.