Priča jedne mame: Kako najmlađima objasniti da neka djeca nemaju za brendirane tenisice ili mobitel?

S obzirom na više od 220 tisuća nezaposlenih u Hrvatskoj, ali i statistiku koja pokazuje da jedno od četvero djece u Europi živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, razgovor o ovoj temi trebao bi se naći na rasporedu u svakoj obitelji. Evo kako se o tome treba i može pričati s najmlađima.

Razgovarati s djetetom o osjetljivim temama poput siromaštva veliki je izazov za svakog roditelja.

U mlađoj , predškolskoj dobi, djeca u potpunosti ne razumiju pojam novca i materijalnih dobara, ali mogu uočiti razlike između sebe i druge djece – u količini igračaka ili nekim drugim djeci bitnim stvarima, započinje priču magistra psihologije i sociologije Lidija Repić.

Kad krenu u školu, počinju se više uspoređivati s vršnjacima, te zamjećivati tko ima bolju torbu, tenisice ili mobitel. Upravo zato važno je s mališanima kontinuirano raditi na samopouzdanju, poštovanju i pozitivnim vrijednostima.

Djeci trebamo pokazati da ih ne određuje ono što obuku ili stvari koje imaju, nego da je puno važnije kakvi su kao osobe. Bez obzira na materijalne (ne)mogućnosti, u djetetu uvijek treba buditi i poticati pozitivnu sliku o sebi.

Djeca koja su voljena i odrastaju u podržavajućoj okolini, manje će ovisiti o mišljenjima drugih ljudi koja se baziraju na materijalnome – skupoći mobitela ili školske torbe, dodaje hrvatska psihologinja iz Osnovne škole “Bogumila Tonija” u Samoboru.

Kako razgovarati s djetetom o ozbiljnim temama?

Dosta roditelja ne zna kako započeti razgovor o ozbiljnim temama bez obzira koliko se pripremali za njega ili poznavali problematiku, o čemu će psihologinja reći:

Razgovore nemojte odgađati, a svaki dan razgovarajte s djetetom o tome kako je provelo dan, što je radilo s prijateljima. Redoviti i iskreni razgovori olakšat će i iznošenje informacija koje su vama teške za reći, kao npr. vaše materijalno i financijsko stanje.

Ipak, treba imati na umu da razgovor o teškim životnim situacijama može opteretiti dijete, pa dijelite s njim informacije koje su primjerene njegovoj dobi.

Ako dijete, primjerice, želi skupe tenisice koje si trenutno ne možete priuštiti, objasnite mu da je jeftinija varijanta jednako dobra. Pritom je važno ponuditi mu izbor između nekoliko različitih tenisica koje si možete priuštiti kako bi sam mogao napraviti konačni izbor.

Psihologinja napominje da djeca iz siromašnijih obitelji ponekad doživljavaju socijalnu isključenost i nemaju mogućnost nastavka školovanja, a često nemaju zadovoljene niti osnovne životne potrebe – hranu i topli dom, što može dovesti do diskriminacije. Siromaštvo u dječjoj dobi može prouzročiti brojne negativne posljedice koje utječu na dječji razvoj (kognitivne, socijalne, fizičke) i kasniji život.

Zato je dobro potražiti pomoć institucija poput Centra za socijalnu skrb, raznih udruga koje pružaju usluge savjetovanja, a dobro bi bilo upoznati i razrednika s materijalnom situacijom u obitelji.

Što sve djeca mogu naučiti o siromaštvu u školi?

Pomoć roditelja u odgoju djeteta i suočavanju s teškim pitanjima poput siromaštva može biti i školski razrednik. To najbolje dokazuje učiteljica savjetnica Anica Globan Kovačić iz Osnovne škole “Vojnić” iz Vojnića koja o ovim temama razgovara na satu razrednika, ali i tijekom ostatka nastave.

U prvom razredu objasnim da ima roditelja koji su zaposleni, i oni koji to nisu. Oni koji su zaposleni dobivaju novac kao “nagradu” za obavljeni posao, kao što učenici dobivaju odgovarajuću ocjenu za svoj “posao”. Neki iako puno rade, ne dobiju puno novaca, kaže učiteljica iz Vojnića.

U drugom razredu osnovne škole učiteljica počinje objašnjavati što sve treba kupiti od zarade – primjerice hranu, plaćati struju i vodu, a od ostalih stvari kupujemo i ono bez čega ne možemo.

Kažem im da je poželjno koju kunu staviti u štednju za situacije kada nam nešto neočekivano zatreba. Vrijednost novca shvate kroz razrednu štednju gdje skupljamo novac za hranu za ptice, dar za prijatelja koji je završio u bolnici i slično, dodaje Anica Globan Kovačić.

4 pravila Anice Globan Kovačić u školi s kojima djeca postoji tolerantnija:

1. Djeci uvijek govorim da se ne smijemo natjecati u tome tko ima nešto skuplje, nego u tome kakvi smo ljudi.

2. Sva djeca u mom razredu se hrane u školskoj kuhinji, a na prvom roditeljskom sastanku dogovorim s roditeljima da ne nose grickalice i slatkiše jer nikada nemaju za ponuditi svim učenicima u razredu, nego se onda nudi odabranima. Kao i kod svega u školi, i u vezi financijskog stanja važno je da učiteljica da svim mogućim postupcima djeci na znanje da su joj svi jednaki.

3. Jako ističem da je bitno imati čistu, a ne skupu, odjeću i obuću. I to im se totalno usadi i zbilja nemam nikakvih problema.

4. Bez obzira na financijsku situacija, sva moja djeca idu na školske izlete. Roditelji su na početku školske godine upoznati kamo se ide i već se može procijeniti koliko bi to koštalo. S djecom pričam da ne žicaju veliki džeparac za izlet jer trebaju biti zahvalni roditeljima što su im omogućili odlazak na izlet, objavio je portal Zadovoljna.hr.