Plavi kit, opasna igra s društvenih mreža povezana sa smrću tinejdžera navodno je stigla i u Hrvatsku

Europski online mediji sve više spominju opasnu igru koja se odvija putem društvenih mreža, no pitanje je – ima li razloga za brigu?

Plavi kit dolazi iz Rusije gdje je, navodno, povezan sa smrću 130 tinejdžera. Riječ je o online igri u koja se igra putem društvenih mreža u kojoj tinejdžer mora izvršavati svakodnevne zadatke. Zadataka ima pedeset, s time da je svaki bizarniji i morbidniji od prethodnog. Prvi su relativno bezopasni poput crtanja plavog kita na ruci, dok kasniji uključuju gledanje bizarnih ili horor filmova, izbjegavanja prijatelja ili roditelja i samoranjavanje, dok je pedeseti zadatak uvijek samoubojstvo, piše Tportal.

Ruska policija ubojstva povezuje sa online grupama do kojih tinejdžeri dolaze putem heštegova sinikit, f57, ff33 itd. Ubrzo nakon objave u inbox dolazi poruka s lažnog profila i igra počinje. Moderatori kojih je navodno mnogo djecu i tinejdžere vode kroz igru dajući im zadatke, s time da ukoliko igrač odluči prestati, slijede prijetnje ubojstva roditelja, objave slika koje im je slao i tako dalje.

Potvrda izvršenog zadataka najčešće se vrši slanjem fotografije, što organizatori mogu iskorisititi protiv igrača. Igra je, sudeći prema izvješću s BBC-ja, najraširenija u Rusiji, a postaje sve prisutnijom u Ukrajini, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Engleskoj.

Kako je kod nas?
Pitanje je, imamo li mi u Hrvatskoj razloga za brigu? Sudeći prema Jutarnjem, igra je stigla i na naše prostore. Psihologinja Tea Brezinšćak iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba tvrdi kako su im djeca iz Zagreba pričala o toj igri.

‘Djeca koja nam se obraćaju govore o postojanju takve igre, ali unutar naše ustanove nisu zabilježeni slučajevi da je dijete sudjelovalo u njoj. Ipak, zbog brzine kojom se ovakvi trendovi inače šire i posljedica koje mogu imati, mislim da je izrazito važno da o njemu razgovaramo’ kaže Brezinšćak.
Imate li dobar uvid u to što vaše dijete radi online?

Iako vlasti u Rusiji navodno istražuju poveznice između samoubojstava tinejdžera i onlne grupa ne postoji niti jedno potvrđeno izvješće o povezanosti s igrom. Ono što policija nastoji pronaći su razgovori između preminulih i članova društvenih mreža koji su mogli utjecati na njihove postupke. Govori se i o slučajevima samoubojstava koja se istražuju u Ukrajini, Kazakstanu, Rusiji i Kirgistanu – a svi su vezani uz internet grupe.

Velika opasnost kod ovakvih internet fenomena temelji se na širenju urbanog mita. Postoji šansa da je igra Plavi kit bila još jedna od urbanih legendi koja je kolala internetom i društvenim mrežama sve do trena dok neka dovoljno poremećena osoba nije to odlučila zapravo početi raditi. Također je vrlo izvjesno da, makar se svi ovi slučajevi povezuju s likom Plavog kita, velik broj grupa koje se potpisuju istim imenom vjerojatno funkcioniraju autonomno.

Kako bi suzbili širenje ovog negativnog trenda, stranice poput Instagrama su svima koji su koristili ili bili u kontaktu sa gore spomenutim heštegovima nudi linkove za pomoć, policija i skupine koje se bave mentalnim zdravljem mladih također izdaju niz savjeta kako prepoznati i suzbiti problem prije nego što eskalira. Problem je što, realno, Plavi kit može biti popularan jedino onoliko koliko mu to dopuste pojedinci i mediji. Tim rečeno, ovaj članak sigurno neće pomoći u smanjivanju Kitove prisutnosti u vijestima.

Brezinšćak naglašava da mnoga djeca pristaju na uvjete igre ne znajući kakvi ih zadaci kasnije očekuju, ali dodaje da je problem i praćenje trendova. ‘Ono što sve online trendove u početku čini privlačnima djeci i mladima jest da se kroz njih mogu dokazati svojim vršnjacima i samima sebi i osjećati se prihvaćenima i važnima, čemu zapravo svi adolescenti teže’ tvrdi Brezinšćak. Kada dođu opasni zadaci koji uključuju samoranjavanje, snažna djeca, koja su zadovoljna svojim životom, izaći će iz igre. Ipak, ona s niskim poštovanjem te djeca koja su već proživjela određene emocionalne poteškoće nastavit će je igrati do kraja.

Što se suzbijanja problema tiče, grupe za savjetovanje mladih poput engleskog NSPCC-a nude nekoliko smjernica prema prepoznavanju online groominga – pokušaja stvaranja povjerenja putem emotivne povezanosti – te kako spasiti vlastito dijete i spriječavanja eskalacije prije nego što bude prekasno.

Kako prepoznati znakove?
Postoji niz mogućih naznaka koje indiciraju na igranje zloglasne igre, no oni nisu uvijek očiti zbog toga jer krivci koriste tajnovitost kako ne bi bili uhvaćeni i prepoznani. Najčešći znakovi na koje valja paziti su kada dijete:

– postane vrlo tajnovito, pogotovo kada ga se pia što radi online
– počne provoditi puno vremena na Internetu i u društvenim medijima
– počne prebacivati tabove i ekrane na svome uređaju kada mu se približite
– ljutito ili bijesno reagira nakon slanja poruka ili korištenja interneta
– ima puno novih brojeva i mail adresa na svome uređaju

Što biste onda trebali učiniti? Engleska vladina agencija Ceop odnosno The Child Exploitation and Online Protection Centre ističe da su promjene u dječjem raspoloženju savršeno normalni te da je vrlo važno izbjeći burne reakcije. Smiren i otvoreni razgovor uvijek je najbolje rješenje, kažu iz Ceopa.

Razgovor je učinkovita metoda otkrivanja izvora odnosno razloga zašto je dijete promijenilo raspoloženje, a koristan je za suočavanjem s problemom i razlogom promjene raspoloženja uz davanja podrške i ohrabrenja.