Akcija mladih i Joso Nekić nastavljaju medijsku prepirku, a u najnovijem otvorenom pismu Ante Rubeša optužuje Nekića za niz stvari. Najviše pak šokiraju fotografije stanja Centra Mocire koje nam je ustupio pa pročitajte i pogledajte više u nastavku.
DRUŽE JOSO MI TI SE KUNEMO!!!
Poštovani, ponukan liričkim izražajem Druga profesora Jose Nekića prisiljen sam napisati nekoliko obzervacija o njegovom liku i djelu.
Druže Nekiću tvrdite da ste profesor književnosti, a mene vaš stil pisanja podsjeća na nedorečenog seoskog pjesnika, koji njeguje tradicijski izričaj, onako sam na proplanku u brdima, dok čuva ovce. U svakom pismu koje si nam napisao, spočitavaš nam i na taj način degradiraš građane koji nas podržavaju u beskompromisnoj borbi protiv bezimene interesne skupine čiji ste i sam član, štoviše predsjednik. Tako ste Marjani napisali da na izborima nije ni dobila ni glasove svoje obitelji, a evo sada tvrdite da Marko na trgu nije uspio prikupiti ni 25 potpisa podrške za svoju kandidaturu.
Pa dobro koliko si ti to Druže joso glasova dobio i za što si se ti to u životu kandidirao, osim uhljebio. Jesi li ti Druže joso svjestan da si ti jedini predsjednik gradske organizacije, te vaše sekte koji je toliko popularan i svi ga znaju da nije u stanju biti kandidat za dogradonačelnika a kamo li gradonačelnika. Jesi li ti Druže joso svjestan da te ne doživljavaju čak ni tvoji članovi jer znaju ako ti budeš kandidat za dogradonačelnika, da će im rapidno pasti podrška upravo zbog te tvoje pjesničke naravi.
Daj nam više razjasni što je bilo s tom zastavom. Jesi li je skinuo ili nisi? Ti ovdje tvrdiš da nisi a svjedoci tvrde da jesi i to da je za inat tebi i ostalim komunjarama prebačena na zvonik crkve u Briševu. Ako jesi bilo bi bolje da si se opravdao i rekao da je to bilo u kontekstu vremena, da si je skidao u suzama bojeći se za svoju egzistenciju. Nešto slično kao što je Stipe Mesić u kontekstu devedesetih pjevao “Juru i Bobana”, a Naš Dario “Hej Slaveni” u zboru osamdesetih.
Ti očito imaš neki fetiš na zastave (kao i Darijo na špine), pa ti smeta ona naša sa obale slobodnog Hrvatskog mora, koja je postavljena da bi spriječila tvoju družinu da rasproda i ovo malo svetog tla što nam je ostalo. Kažeš ruzinava je i poderana. Nažalost ti tako uskogrudan ne shvaćaš, da je ona u istom stanju kao i naš napaćeni opljačkani i protjerani narod, zahvaljujući dvoglavoj zvijeri koja već dvadeset godina razdire ono zajedništvo s početka devedesetih. Diverzanti su je tri puta bacali u more, mi smo je svaki put dizali i eno je, stoji ponosno na spomen svih obespravljenih i protjeranih građana naše domovine. Kažeš vrijeđa ugled i dostojanstvo! Koga? Sanadera, Kalmete, Antičević-Marinovičke, Čačića, Milanovića, Vidoševića, Longina, Zrilića, Jovanovića, Pusičke,… Ma nemoj me nasmijavati molim te. Samo razmišljam još kako bi otišao i zapalio lumin za svakog prijatelja, što je niti 20 godina nakon pobjede u Domovinskom ratu, bio prisiljen napustiti rodnu grudu za koju su im ginuli očevi i djedovi, u potrazi za pravednijim sistemom. Vjeruj mi vi bi s Narodnog trga mislili da sam zapalio Brodaricu koliko ih ima.
Kako bi građanima približio tvoju stručnost i profesionalnost te učinke tvoga rada potrudio sam se i fotografirao par fotografija tvog nažalost jedinog projekta sve ove godine kao pročelnika za školstvo. Tvoja najveća sramota. Centar Mocire. Iako preko starih udbaša i rezervnih oficira jna, prebacuješ odgovornost Sabini, koja je i jednim djelom krivac (ali ona je iz Našica pa je to baš i ne dira), ti s druge strane nisi napravio ništa kako bi zaustavio devastaciju Centra Mocire. Umjesto što daješ ljudima sto kuna da nas gade ovdje u komentarima, mogao si organizirati tu svoju mladež da očiste ono smeće i prebojaju grafite. Ma kad bolje razmislim, ja da sam na tvome mjestu od 2007.g. do danas, koliko ono podleže devastaciji bi pozvao sve one koji me vole kao i tebe, organizirao bi autobuse i pravac u Zagreb. Zatim bi ispred ministarstva podigao šator i štrajkao glađu sve dok se nešto ne bi pokrenulo.
Za kraj svog priopćenja si se dotakao Raja i pakla pa ću ti ispričati jednu anegdotu iz gradske uprave. Stojimo Marko i ja kod Šjor Živka Kolege u uredu i tražimo da nam dozvoli uvrštavanje točke na dnevni red.
Šjor Živko: Zašto bi ja vama dozvolio uvrštavanje te točke na dnevni red?
Rubeša: Pa Šjor Živko mislim kako bi nam trebali dozvoliti da se bar malo umilite Bogu da Vam otpusti grihe, jer što ćete reći sv. Petru na vratima. Bio sam u Hadezeju. Jeeeee kako ste?!?.
Šjor Živko: Ja bi rađe iša i u pakal ako ste vas dva u raju.
Živjeli!
Ante Rubeša
Akcija Mladih i nezavisnih Zadar
