Nesretnog Cindrića već smo zaboravili, ali ne i zadarski HGSS-ovci: “I prošlog smo tjedna tragali sa psom, za nas slučaj nije zaključen”
Već krajem studenog 2016. godine ugasla je i posljednja nada da je Josip Cindrić koji se sredinom spomenutog mjeseca izgubio na Velebitu, preživio.
Naime, računa se da nakon deset dana čovjekov organizam bez vode i hrane više ne može zadržati vitalne funkcije.
Do tada, učinjeno je sve. Osim što su zadarski HGSS-ovci svakodnevno pretraživali vrlo zahtjevan teren, pokrenuta je za Cindrićem jedna od najvećih akcija u povijesti.
260 ljudi, među njima i Stipe Božić, uključilo se u potragu za 81-godišnjakom kojemu se svaki trag izgubio nakon što je sina odvezao automobilom na proplanak Libinje na Velebitu.
Sjetimo, mlađi je Josip na obroncima Velebita letio paraglajderom do pada mraka. Kada se vratio kući oca više nije bilo. Od tada do danas nije dobio ni jednu jedinu informaciju koja bi poslužila kao dokaz što se njegovu ocu moglo dogoditi.
Slučaj koji je čitavu javnost digao na noge, kojeg su mediji iz sata u sat pratili gotovo dva tjedna, dolaskom Božića i s početkom nove godine ostao je samo lanjska, već zaboravljena priča.
Ne i za vrijedne zadarske HGSS-ovce koji, vjerovali ili ne, nisu i nikada neće stati s potragom za Josipom Cindrićem!
Tragalo se za njim i proteklog tjedna, pet mjeseci nakon nestanka.
Kazuje nam to Ljubo Majica, zamjenik pročelnika HGSS Stanice Zadar.
– Prošloga je četvrtka jedan naš član s psom tragačem bio gore u nadi da ćemo pronaći bilo kakav trag. Nažalost, bez konkretnih informacija ne možemo širiti istragu, ali naši će ljudi uvijek tragati. Vodimo se statistikom, parametrima… Uzimamo u obzir mjesto zadnjeg viđenja, pregledavamo terene po kojima se mogao kretati, vodimo se svim mogućim scenarijima u nadi da ćemo doći do bilo kakvog dokaza. U stalnom smo kontaktu s obitelji i slučaj Cindrić za nas nije zaključen, kazuje Majica.
Nitko zadovoljniji od njih, zaključuje Majica, kada bi se pojavio bilo kakav trag koji bi u konačnici zaključio ovu priču.
– Doista smo dali sve što smo mogli, sjećate se akcije u koju je bilo uključeno preko 250 ljudi, helikopteri, psi… Rijetko se u našoj stanici događalo da nakon ovoliko vremena nemamo ništa, ali i to je moguće.
