Živimo u zemlji u kojoj je gotovo 900 tisuća ljudi ispod granice siromaštva, dok ih je milijun i pol na granici istog. Prizori ljudi koji kopaju po kontejnerima u potrazi za koricom kruha, nažalost naša su stvarnost i ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Inicijativa Portala dobrote “Kruh za poslije” pokrenuta 2013. godine zaživjela je u većini gradova, a iako se nije zadržala na svim lokacijama, pekarna Golub na Relji nedaleko bivše male pijace i dalje pomaže potrebitim građanima. Kruh za poslije je unaprijed plaćen kruh koji zatraži netko tko nema novaca da ga kupi.
– Ne prođe dan da netko ne kupi kruh za poslije, kaže nam prodavačica dodajući kako je redovitim kupcima to već postala navika. Onih kojima je svježi kruh luksuz, uvijek ima, a tome smo posvjedočili i dok smo razgovarali s njom. Starija gospođa došla je po svoj kruh kao i svaki dan. Kaže, teška su vremena, preživjeti se mora.
– Kruh za poslije mi jako puno znači. Ima ljudi koje je sram. Siromaštvo nije sramota, rekla nam je gospođa.
Kako kaže prodavačica, uključenjem u akciju uistinu se uvjerila kako još uvijek ima plemenitih i skromnih ljudi kojima nije teško pomoći onima kojima pomoć treba.
– Baš neki dan je u pekaru ušao jedan stariji gospodin. Kupio je jedno pecivo, a ostatak od 100 kuna je iskoristio za kupnju kruha za poslije, kaže nam ona s osmijehom na licu.
