Sezona borovog prelca ili borov povorkaš ne posustaje – neugodna gusjenica prekrivena kratkim rijetkim dlakama još uvijek prijeti zdravlju ljudi i ljubimaca. Mi smo njihova gnijezda uočili na čitavom potezu od Punte Bajlo do otočića Klementa, no vjerojatno su prisutne svugdje gdje ima borova, zato pripazite:
– Žlijezde luče alkaloid thaumetopoein, koji kod ljudi i životinja izaziva iritacije na koži. Izuzetno je opasan ako dospije u usnu šupljinu životinja (najčešće pasa). Kod doticaja s gusjenicom potrebno se obratiti za pomoć liječniku, objašnjeno je na stranicama Poljoprivredne i šumske savjetodavne službe, gdje smo pronašli još informacija o ovom nepoćudnom “stanovniku” mediteranskih borova.
Prepoznati ih se može po velikim bijelim paučinstim gnijezdima tj. zaprecima leptira borovog četnjaka gnjezdara (Thaumatopoea pityocampa). Ta vrsta je najčešći štetnik primorskih borova-crnog, alepskog, primorskog i pinije, a nalazimo ga i na cedru, duglaziji i dr.
Roji se od polovice lipnja do polovice kolovoza, noću. Ženke su malo pokretne i obično se zadržavaju na stablima. Ženka nakon kopulacije radi jajno leglo u koje odlaže jaja, pravilno poredana. Leglo napravi na način da spoji dvije iglice. Jajno leglo je žute boje, izduženo i porozno, jaja su bijelobiserne boje, pokrivena ljuskicama sa ženkinog zatka. U jajnom leglu ima 150-300 jaja.
Mlade gusjenice izlaze iz jaja mjesec dana nakon odlaganja. U početku su velike nekoliko milimetara , a do kukuljenja narastu do 4 cm. Gusjenica je na hrptu crna, blijedozelenog trbuha i crne glave, pokrivena šupljim iglicama, u korijenu kojih se nalaze otrovne žlijezde. Gusjenice se hrane iglicama bora. Kad obrste jedan izbojak sele na drugi. Nakon drugog presvlačenja smještaju se po vrhovima grana, koji su izloženi suncu gdje rade trajni zapretak. U jednom zapretku može biti gusjenica iz više jajnih legala. Noću brste iglice sve do kukuljenja, a danju se zadržavaju u zapretku. Ovise o vanjskoj temperaturi, a zimu preživljavaju zahvaljujući zajedničkim zaprecima u kojima je temperatura znatno viša od vanjske. Kod blagih, toplih zima i sušnih godina očekuje se veće brštenje jer ne prolaze stadij anabioze već se hrane čitavu zimu.
Pred kraj zime i u proljeće (od ožujka do svibnja) spuštaju se stabala u zemlju i tamo se kukulje. U tom periodu na tlu nalazimo duge jednoredne kolone gusjenica, duge nekoliko metara. Kukulje se u skupinama, neposredno ispod površine zemlje u čvrstom smeđem kokonu, od kraja lipnja do sredine ljeta. Dio generacije može preležati u kokonu godinu ili dvije.
Zdrava, vitalna stabla, podnose napade borovog četnjaka bez većih posljedica za samo stablo. Opasnost se povećava uzastopnim, višegodišnjim jačim napadima u kombinaciji s nepovoljnim vanjskim čimbenicima što može dovesti do defolijacije, slabljenja vitalnosti i na kraju sušenja stabla. Suzbijanje se najčešće radi zbog opasnosti za ljude u naseljenim i turističkim područjima jer gusjenica izaziva jake alergijske reakcije i urtikarije na koži. Narušena estetika šume također je dovoljan razlog da se krene sa suzbijanjem, pogotovo u turističkim središtima.
Monitoring se radi brojanjem i evidencijom zimskih zapredaka, praćenjem dužine diapauze, feromonskim klopkama ili razinom zaraze.
U Hrvatskoj najčešća su mehaničke metode suzbijanja – uklanjanje zapredaka posebnim škarama tijekom zime i biološke i biokemijske metode – korištenje sredstava na bazi patogene bakterije Bacillus thuringiensis. Zaprašivanja se preporučuju u jesen kada su gusjenice u prvim stadijima razvitka, dok se nisu smjestile u zajednički zapredak koji im pruža toliku zaštitu da su preživljavale i tretiranja DDT-em (dok nije zabranjen). Tretiranja patogenom bakterijom Bacillus thuringiensis pokazalo je dobre rezultate i u kasnijim presvlačenjima.
U svijetu se stalno istražuju i traže nove mogućnosti biološkog suzbijanja pomoću različitih parazita jajnih legala i gusjenica, a koristi se insekticid/akaricid diflubenzuron (npr. Dimilin) iako ga, zbog mogućeg kancerogenog djelovanja, treba oprezno koristititi. Prirodni su mu neprijatelji šumski mravi, ose najeznice, muhe gusjeničarke, neki kornjaši i virusna bolest poliedrija.
Jedan od prirodnih neprijatelja ovog defolijatora je kornjaš veliki gusjeničar ili trčak moškatni (Calosoma sycophanta) koji se hrani gusjenicama, navodi se na stranicama Savjetodavne službe.