EREZ OFER, violina
ELISAVETA BLUMINA, klavir
F. Schreker, S. Prokofjev, W. A. Mozart
Ako je umjetnost imitacija života, o međuljudskim odnosima mnogo možemo naučiti u intimnim glazbenim formama, a iz takvih formi o njezinim interpretima i skladateljima. Intimnost se nameće na više razina, ponajviše u bliskosti među izvođačima.
Takva intimnost posebno se može razviti u formama za dvoje, kad muziciranje od izvođača zahtijeva iznimno suptilnu prirodu i sposobnost najkrhkije glazbene komunikacije. Samo se najistančaniji glazbenici odlučuju za takve glazbene forme osjetljive na najtanje nijanse.
Ruska pijanistica Elisaveta Blumina i izraelski violinist Erez Ofer ubrajaju se u takve tankoćutne umjetnike koji su, svjesni težine te uloge, život posvetili komornom muziciranju. Njihova međusobna stvaralačka kemija čini svako glazbeno djelo koje izvode pravim malim igrokazom udvoje. Svojim glazbenim dijalogom ispričat će publici priču o Mozartovoj, Schrekerovoj i Prokofjevljevoj sonati, a ponajviše o sebi samima.
