Prema zaposlenicima trgovina odnosi se kao prema nižim bićima; “25 godina nisam imala slobodan vikend”

Dvadeset pet godina radim u trgovini i nikad nisam imala slobodan vikend, subotu i nedjelju. I ne samo ja, nego i puno žena koje ne mogu sa svojom obitelji otputovati nekamo za vikend – kaže B. N., koja je Večernji.hr molila za anonimnost jer, kako kaže, vremena su loša i ne želi dobiti otkaz.

Ne viđamo ni djecu

Majka je troje djece, radi u, kaže, dobrom trgovačkom lancu u kojem kao referentica u veleprodaji ima plaću od 4500 kuna. – Mi u trgovini jedva čekamo da se ukine rad nedjeljom jer smo sve žene, majke, domaćice i nemamo vremena za svoju obitelj ni za djecu. Žene su toliko iscrpljene, obitelji se raspadaju, jer zna se dogoditi da rade bez ijedne slobodne nedjelje u mjesecu. Djecu ne viđaju jer su ona preko tjedna u školi i imaju svoje obveze, a nama je subota radna. Forsiraju nas s crkvom, a meni, kad dočekam slobodnu nedjelju, ne pada na pamet ići u crkvu jer mi ostane vremena samo da se malo odmorim, skuham nešto i malo peglam – govori B. N.

O odlasku u trgovinu nedjeljom nikome, kaže, ne ovisi život, kao što je to u slučaju bolnica, i nepotrebno je da rade nedjeljom. Nije istina da bi poslodavci morali davati otkaze, dodaje, jer u trgovini radnika manjka. – Ja radim u dobrom trgovačkom lancu u kojem mi je svaka druga nedjelja radna i koji poštuje radno vrijeme, ali opet mi se zna dogoditi da radim četiri nedjelje zaredom zbog godišnjih, bolovanja. Žene u trgovini znaju raditi pola mjeseca bez slobodnog dana, umorne, iscrpljene – govori B. N.

Moramo šutjeti

Zato i pucaju, dodaje, i nervozne su prema kupcima i prema svojoj djeci kad dođu doma, a njihovi su šefovi obično ljudi bez obitelji koji nemaju sluha za obitelj, oni ne shvaćaju da premoren radnik nije dobar za tvrtku.

– Kad se trgovkinja sjeti blagdana, pada joj mrak na oči jer je nitko ne pita kad će ona skuhati ručak. Postali smo robovi trgovačkih lanaca, a ne smijete ništa reći jer vam se prijeti otkazom pa morate šutjeti i biti sretni što radite, što uopće imate posao – zaključuje.