Famozne martovske ide, dan kada su urotnici ubili Julija Cezara, padaju na 15. ožujak po današnjem kalendaru. Cezar je upravo nedavno bio proglašen doživotnim diktatorom, a cilj urotnika bio je osloboditi Rim njegove samovlasti. Naime, po rimskim republikanskim pravilima, diktatori su mogli imati samo privremenu vlast i uloga im je bila vladati u kriznim razdobljima, nakon čega bi odstupili s vodećeg položaja i vratili Rim u stanje republikanske demokracije. Gaj Julije Cezar, međutim, prisvojio je vremenski neograničenu vlast i kao takav postao je opasnost za budućnost republike, piše Povijest.hr
Protiv Cezara urotilo se čak 60-ak senatora, pod vodstvom Marka Junija Bruta i Gaja Kasija Longina. Nazivali su se Liberatores (lat. Osloboditelji). Dočekali su ga na ulazu u Pompejev teatar u Rimu, zgradi gdje su se često održavale sjednice Senata. Cezarov zapovjednik Marko Antonije čuo je za urotu te pohitao kako bi upozorio Cezara, ali su ga senatori presreli i zaustavili. Senatori su zatim okružili i noževima izboli Cezara. Prema autopsiji (prvoj poznatoj autopsiji u povijesti!) ustanovljeno je da je uboden čak 23 puta, od čega je samo jedna rana bila smrtna, ona u prsa. Postoji više izvještaja o posljednjim Cezarovim riječima. Rimski povjesničar Svetonije kaže da Cezar nije ništa izustio prije nego što je umro, ali da neki tvrde da mu je posljednja izreka bila na grčkom: “Kai su, teknon?” (“Zar i ti, dijete?”), što se odnosilo na Bruta. Naime, Brutova je majka bila Cezarova ljubavnica, pa su neki čak nagađali da mu je Cezar bio otac.
Atentat na Cezara nije postigao željeni cilj. Umjesto povratka na republiku, slijedilo je razdoblje građanskih ratova koje je kulminiralo uspostavom Carstva pod vodstvom Oktavijana Augusta, Cezarova pranećaka. Dramatične okolnosti atentata i njegove dalekosežne posljedice inspirirale su niz umjetničkih djela, uključujući Shakespeareovu tragediju Gaj Julije Cezar.
