Hrvatski književnik i vojni časnik Habsburške Monarhije, Petar Preradović rođen je 19. ožujka 1818. godine u Grabrovnici pokraj Pitomače, na području tadašnje Vojne krajine, u pravoslavnoj obitelji. Već se od mladosti školovao za vojnički poziv, a nakon završene vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu postao je časnikom vojske Habsburške Monarhije. U vrijeme školovanja prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik. Tijekom svoje je vojne karijere dospio naposljetku do čina generala bojnika tj. generala majora. Taj je čin dobio u kolovozu 1866. godine, kad mu je bilo 48 godina. Preradović je stekao i nasljednu plemićku titulu, zbog čega je u njemačkim dokumentima oslovljavan i kao Peter von Preradović, piše Povijest.hr
Pjesme je počeo pisati na njemačkom jeziku, za vrijeme školovanja (Požar u Novom Mjestu). S preporodnim idejama upoznao ga je I. Kukuljević Sakcinski 1840., a za boravka u Veneciji 1843. napisao je svoju prvu hrvatsku pjesmu Poslanica Špiri Dimitroviću. Nakon premještaja u Zadar priključio se krugu oko Ante Kuzmanića i 1844. u prvom broju Zore dalmatinske objavio budnicu Zora puca, bit će dana. Dobar prijam prvih pjesama učvrstio ga je u odluci da piše hrvatskim jezikom.
Gotovo čitav život Preradović je proveo izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je drugoj fazi, uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Uz pjesništvo Preradović se bavio i prevođenjem.
Najpoznatija djela su mu: Pjesma suncu, Braća, Djed i unuk, Žalostinici, Miruj, miruj srce moje, Putnik, Nove pjesme, Kraljević Marko, Prvi ljudi… Preradović je bio izrazito cijenjen pjesnik u svoje doba, a i danas se ubraja u najznačajnije pjesnike hrvatskog romantizma.
Preminuo je 1872. godine od bolesti u austrijskom mjestašcu Fahrafeldu, gdje je boravio tijekom liječenja. Godine 1879. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u arkade na zagrebačkom groblju Mirogoj.
