Mlada zadarska profesorica pronašla sreću u Kuvajtu: “Ovdje mi učenici na kraju svakog sata zahvaljuju što ih podučavam!”

Nela Končurat mlada je Zadranka koju je životni put nanio u inozemstvo. Ipak, ovo nije jedna od priča o iseljenju koje smo već nebrojeno puta dosad čuli. Nela je, naime, umjesto u kakvoj zapadnoj metropoli svoju sreću pronašla u – Kuvajtu.

– Zapad me također privlači, ali tako se posložilo. Prilika je jednostavno stigla u pravom trenutku. Već sam bila na istoku i imala dodira s tamošnjom kulturom, znala sam otprilike što mogu očekivati, kaže Nela, koja iz tog razloga nije oklijevala kad je dobila ponudu.

Naime, ova je magistra engleskog i talijanskog jezika svoju žeđ za otkrivanjem drugih i drugačijih kultura počela tažiti još za vrijeme studija, kada se prijavila za stipendiju u SAD-u u trajanju od jedne godine. Kasnije, s diplomom zagrebačkog Sveučilišta u ruci, odvažila se za usavršavanje u inozemstvu.  Radila je u jednoj prevoditeljskoj agenciji u Italiji, podučavala engleski i talijanski jezik u Turskoj, odradila staž u prevođenju u Bruxellesu, te je radila kao stjuardesa u Dubaiju. Sada u Kuvajtu predaje engleski jezik u privatnoj visokoobrazovnoj instituciji:

–  Radim s učenicima koji su završili srednju školu i kreću na fakultet, ali ne služe se dobro engleskim jezikom pa se neko vrijeme pripremaju. Pritom se stavlja puno veći naglasak na praktične vještine nego što je to slučaj u Hrvatskoj, dakle, uče kako prezentirati, kako raditi u grupi… Ono što me ugodno iznenadilo jest pristup učenika, na kraju svakog sata zahvaljuju se profesoru na tome što ih je podučavao.

Radno mjesto joj je, kaže, lijepo uređeno, a imaju i teretanu koja je za zaposlenike besplatna. Osim toga, na njihove državne praznike ima slobodne dane, kao i pravo na 60 dana godišnjeg odmora:

–  U slučaju potrebe, kada imamo dosta učenika, potrebno je odraditi i ljetni semestar. Tih 30 dana koji su trebali biti dio godišnjeg odmora plaćeni su duplo – dobivamo i plaću i naknadu za godišnji odmor. Ipak, treba uzeti u obzir da je ovdje život ljeti jako težak. Zimi se temperature ponekad spuštaju i do 5 C, no zato se ljeti službeno penju do 50 C, a neslužbeno i puno više. To je drugačiji tip vrućine, bez vjetra. Nije lako raditi u takvim uvjetima, ističe mlada Zadranka.

Obrazovanje se cijeni – magistri i doktori imaju privilegije

Kuvajt iznimno cijeni znanje i jako drži do visokoobrazovanog kadra. Magistri i doktori automatski su puno bolje plaćeni, a imaju i određene privilegije, kaže nam Nela. Primjerice, zbog komplicirane birokracije vrlo je teško dobiti vozačku dozvolu, no taj je proces ubrzan za one s visokom stručnom spremom. Isto tako, profesori iz stranih država, sa zapada, smiju dovesti svoju obitelj, a država im se obvezuje financirati školovanje.

Sindikati i štrajkovi su zabranjeni

Ipak, nije sve idealno. Sindikati ne postoje, njihovo je osnivanje zabranjeno.

–    Ja nemam nikakvih pritužbi vezano uz radnička prava, neki drugi radnici ih možda imaju. Već činjenica da ne smijete štrajkati  govori sama za sebe. Međutim, to su jednostavno njihova pravila, kada dođeš moraš ih prihvatiti, kaže Nela i objašnjava kako je to biti stranac u Kuvajtu.

Zdravstveni sustav je po kvaliteti usporediv s hrvatskim, osrednji. Kao stranci, zdravstveno su osigurani preko poslodavca, no plaćaju participaciju:

–  Primjerice, rendgen zuba i plombiranje koštaju oko 1200 kn, preračunato u našu valutu, ali polica pokriva veći dio troškova pa me ova medicinska usluga na koncu koštala 180 kn.

Što se tiče “bezbrižnog starenja”, priča je potpuno drugačija:

–  Mirovinski sustav za nas ne postoji, dio plaće se ne odbija u te svrhe. Naime, strancima plaća nije oporeziva, ali vezan si za radnu boravišnu dozvolu. Teško je ostati u državi ako ne radiš, kaže, no ističe da se unatoč nemogućnosti umirovljenja u državi strance stimulativnim mjerama potiče na što duži boravak, pa tako nakon tri godine rada dobiju bonus od države u visini polovice plaće za svaku godinu rada – dakle, nakon tri godine u rukama imaju ukupno jednu i pol dodatnu plaću. Kako radni staž raste, raste i visina bonusa.

Nadalje, objašnjava nam Nela, za razliku od stranaca njihovi državljani, dakle osobe s kuvajtskom putovnicom imaju privilegije i država ih podupire tako što im omogućava besplatnu školarinu te dobivaju čak i financijski poticaj za studiranje. Njihovo je stanovništvo zbog toga uglavnom visokoobrazovano i ne obavlja NKV poslove. To obavljaju stranci, većinom iz drugih istočnih država, ali i zapadnjaci koji su za to dobro plaćeni.  Državljani Kuvajta su pak zaposleni na višim pozicijama, primjerice kao menadžeri. Na taj način Kuvajt nastoji zadržati bogatstvo stečeno naftom i dati ga svojim državljanima.

Kulturološke razlike – Nema noćnih klubova ni alkohola

Domaći stanovnici Kuvajta, u skladu s religijskim pravilima islama, ne konzumiraju alkohol. Za strance kojima ta „čar“ zapadnjačkog života nedostaje pa budu uhvaćeni pri konzumaciji zabranjenog pića kazna je drastična – izgon iz države.

–   Kuvajt općenito propisuje vrlo visoke kazne i vrlo ih dosljedno provodi, no upravo zato je stopa zločina gotovo na nuli, objašnjava Nela.

Osim alkohola, noćnih klubova također nema, život se svodi na obilaske trgovačkih centara, u kojima je zbog klima uređaja toliko hladno da je gotovo nemoguće obavljati kupovinu u kraćoj odjeći. Inače, općenito govoreći, nije se nužno pokriti “od glave do pete“, no bonton nalaže da ramena i koljena budu uvijek pokriveni.

Osim shoppinga, prakticiraju se i neki drugi vidovi zabavljanja poput kuglanja, odlaska na predstave i koncerte. Sve češće se promiče ispunjavanje slobodnog vremena tjelovježbom, budući da je riječ o jednoj od najdebljih svjetskih nacija. Kad temperature dopuštaju organiziraju se tako maratoni i hodanja.

Dok svijest o zdravlju raste, ona o potrebi očuvanja okoliša još uvijek je „uspavana“ pa u pojedinim četvrtima nije rijetkost vidjeti smeće na ulicama. Taj vid odgovornog ponašanja prema prirodi jednostavno u Kuvajtu još nije sasvim usvojen.

Kulturološka osviještenost – prednost u poslovnom svijetu  

–   Moj posao je podučavanje engleskog jezika, ali i mirenje kulturoloških razlika među učenicima. Kulturna osviještenost koju sam stekla životom i radom u inozemstvu će mi, nadam se, donijeti prednost pri budućem pronalasku posla. Nadam da će poslodavci u Hrvatskoj znati prepoznati važnost stjecanja ovih vještina i da će mi to svakako biti prednost, kaže Nela, objašnjavajući nam svoje planove za budućnost:

– U Kuvajtu sam još neko vrijeme pa ću odlučiti što dalje. I zapad i istok imaju svoje čari i nedostatke, ali Hrvatska je ipak kulturološki bliža zapadu. Voljela bih se vratiti u Hrvatsku, no vidjet ćemo kako će se stvari posložiti, zaključuje.