Sociologu i profesoru na Fakultetu političkih znanosti Draženu Laliću, osvjedočenom hajdukovcu i bivšem pripadniku Torcide, bilo je mučno nakon jadranskog derbija. Utakmicu je gledao na Poljudu, ali upad huligana sa šipkom na travnjak nije vidio uživo. Zbog žurbe na avion za Zagreb Poljud je napustio nakon prvog poluvremena, piše Glas Slavonije.
– Bilo je mučno slušati pet tisuća ljudi kako u isti glas viče “Ubij Srbina” ili “Za dom spremni”. To je nedvojbeni govor mržnje i treba ga osuditi – počinje opis subotnjeg doživljaja s Poljuda Dražen Lalić.
No to su povici koji su se udomaćili na hrvatskim stadionima.
– To je velik problem društva. Sada se zgražamo što je vikala Torcida, a osnivamo povjerenstva koja preispituju je li “za dom spremni” legitiman pozdrav i usput se postavljaju ploče s tim sloganom u Jasenovcu.
Pravo je pitanje ima li uopće tko kontrolu nad Torcidom, koja je izišla iz svih okvira te nanosi štetu hrvatskom nogometu. Od “makljaže” na domaćim i europskim terenima, preko svastike na Poljudu, do izgreda u St. Etienneu.
– Nemoguće je imati kontrolu nad nekoliko tisuća mladih ljudi koji dišu i misle kao jedan. Torcida je najveća i najorganiziranija navijačka skupina u Hrvatskoj, ona i “Naš Hajduk” najsnažnije su organizacije civilnog društva u Dalmaciji. Najsnažnije organizacije nakon Katoličke Crkve. Momci iz “Našeg Hajduka” uglavnom su ljudi s fakultetskim diplomama, izgrađene osobe, kojima se teško uhvatiti s mlađarijom od 18, 19 ili 20 godina, koja je jezgra Torcide. I zato je sve to zajedno nemoguće izravno kontrolirati – dodaje Lalić.
Za huligana koji vitla šipkom na terenu i naganja suca dok policija i zaštitari samo gledaju, a dio Poljuda to nagrađuje pljeskom i ovacijama nema opravdanja?
– Naravno da nema, ali to je sigurnosni propust koji su trebali rješavati policija i zaštitari. Meni je zbog svega ostao mučan osjećaj, sramota me je kao hajdukovca, Splićanina i građanina ove države.
Zanimljivo, “Naš Hajduk” uglavnom se oglašava nakon svakog spornog nogometnog detalja u Hrvatskoj, ali nakon subote – šuti. Postoji li strah od Torcide?
– Mislim da to nije strah, jer svaki oblik divljaštva i nasilništva mora se osuditi. Ne znam zašto se nisu oglasili, u pitanju su viši interesi i ne žele se zamjeriti dijelu svog članstva.
Lalić za kraj parafrazira bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira: “Treba strogo prema nasilju, ali i uzrocima tog nasilja i akterima nasilja.”
– Nasilničko ponašanje je nasilničko ponašanje, bilo ono od strane navijača, vas, mene bilo od Zdravka Mamića. A svjedoci smo u društvu da, recimo, Mamićevo nasilničko ponašanje nije adekvatno sankcionirano. Hrvatski je nogomet ogreznuo u političku i drugu zloporabu i onda se iz čiste frustracije i nemoći događaju ovakve stvari. Torcida i “Naš Hajduk” imali su niz civiliziranih i dobrih akcija te upozoravali na probleme, kojih u hrvatskom nogometu ima i previše. Politička kasta i djelomice društvo uglavnom su ostali slijepi i gluhi na te apele. Sad se navijači osjećaju sami protiv svih i posežu za najradikalnijim mjerama. Postoji dugo razdoblje navijačkih sukoba, sve su učestaliji i bojim se da im ovo nije kraj – zaključuje profesor Lalić.