Lani su u Hrvatskoj presađena 354 organa, što je 45 organa manje nego godinu prije i ujedno najmanje u posljednjih sedam godina. Konkretno, lani su presađena 22 bubrega, 20 jetri, dva srca i jedna gušterača manje nego 2015., a ukupan zbroj transplantiranih organa pokazuje da je riječ o najnižem broju od 2010. godine.
Najčešće se transplantira bubreg, organ za koji je lani porasla lista čekanja. Najveći broj transplantacija pak napravi se u Kliničkoj bolnici Merkur, a većina donora organa u nas starija je od 65 godina.
Visoka životna dob donora, kao i sve starije stanovništvo, zbog čega se očekuje i povećanje potrebe za organima, dio je uvjeta zbog kojih se, podsjetimo, krenulo u zakonske izmjene da se mogu uzimati i transplantirani organi od darivatelja nekucajućeg srca, piše Večernji.hr.
Praksa je to u pojedinim europskim zemljama, ponajprije onima s malim brojem doniranih organa što u nas nije slučaj jer je Hrvatska godinama europski, ali i svjetski rekorder po tom pitanju.
Međutim, manji broj transplantiranih organa može se pripisati, kako kažu neki liječnici, uobičajenoj fluktuaciji ili pak posljedicama pojedinih diskutabilnih odluka zdravstvene administracije.
Jedna je od tih odluka smanjenje je i ukidanje naknade za transplantacije kirurzima i članovima tima. Takav zahvat direktno je “smješten” u uredovno radno vrijeme liječnika, odnosno medicinskog osoblja i, ako rade transplantaciju u vremenu od osam do 16 sati radnim danom, nemaju pravo na naknadu.
Valja ponoviti kolika je priprema za ovakve zahvate, a istovremeno koliko je važna brzina i spremnost cijelog tima. Apsolutni rekorder u broju napravljenih zahvata lani je bolnica Merkur, koja je obavila čak 176 transplantacija, većinom jetre.
– Mi nismo tako velik sustav da bismo održali istu razinu i visoke brojeve kakve smo imali zadnjih godina. Prošli smo faze čistog entuzijazma i ne možete očekivati od ljudi da će vam dolaziti ovdje dan, noć, praznike ako ih ne platite za to.
Mi moramo težiti da imamo veći broj donora, a s druge strane da te donirane organe koristimo za naše ljude. Mislim da je svima u interesu socijalno zdravstvo koje je najljudskije i, ako to košta, onda se političke opcije moraju dogovoriti i bez puno filozofije naći novac koji je potreban.
Mi imamo zdravstvenu zaštitu u kojoj možete dobiti sve što se radi u svijetu, a naša cijena je neusporediva pa ako još i tada hoćete uštedjeti… – komentira prim. dr. Branislav Kocman, kirurg s Merkura koji je, uz kolege, sinonim za transplantacije u nas.
Broj donora koji spominje i ovaj liječnik podatak je koji iznimno varira u hrvatskim bolnicama pa su po tom pitanju najučinkovitiji u najvećim kliničkim bolničkim centrima, ali i nekim manjim bolnicama poput varaždinske i čakovečke.
Najviše donora lani je zabilježila Rijeka, 24, a u najvećoj hrvatskoj bolnici na zagrebačkom Rebru riječ je o šest donora. Takvu razliku objasnila nam je dr. Jasna Brezak odgovorom da “nigdje u svijetu, pa ni u Hrvatskoj, najveća i najbolja bolnica ne može biti i najveći donorski centar”.
– Gledano unatrag, bilo je godina kad je KBC Zagreb imao veći broj donora organa, a bilo je i godina kad smo imali manji broj donora organa. U transplantacijskoj medicini koja uključuje i donorski program i transplantaciju organa nema pravila. Jedan mjesec provede se npr. 17, a sljedeći mjesec jedna transplantacija.
Tako npr. u siječnju ove godine imamo već četiri realizirana donora organa i tkiva. Možda ćemo u veljači imati više, možda jednog ili ni jednog donora organa, ne možemo znati unaprijed – stoji u odgovoru voditeljice Odjela za koordinaciju transplantacija i eksplantacije Rebra.
Inače, u toj je bolnici lani napravljeno 118 transplantacija, od čega najviše bubrega (91), što su 23 transplantacije manje nego godinu prije i na razini 2008. godine.
