Otvoreno pismo županijske vijećnice Marjane Botić naslovljeno “Quo vadis zadarsko školstvo?” prenosimo u cijelosti:
Povodom razgovora o stanju u zadarskom školstvu objavljenom 27. siječnja u zadarskom dnevnom listu Akcija mladih i nezavisnih podsjeća da je već 2015. godine tražila smjenu pročelnika za odgoj i školstvo Grada Zadra Jose Nekića, budući nije reagirao na činjenicu da mu je samo dvoje ravnatelja poslalo popis djece kojoj je pomoć za sufinanciranje toplog obroka ili paketa pomoći za osiguranje obroka djeci kojoj je to možda jedini obrok u danu.
Bila je to mjera Milanovićeve vlade (usput od kada je druga opcija na vlasti- izgleda da više nemamo gladne djece po školama jer je ta tužna, vatrogasna mjera – ukinuta. Nažalost podaci iz socijalnih samoposluga, kontinuiranih akcija pomoći upravo školskoj djeci u kojima Akcija mladih i nezavisnih non stop sudjeluje, podaci iz odgovornih škola i slično – na najgori mogući način demantiraju takvu postavku. Gladne djece kojima je bio osiguran bar jedan obrok u školi i dalje ima. Samo što sad nema ni tog jednog obroka. Koji im u Zadru neradom pročelništva za školstvo ionako nije bio dostupan.)
Sad pročelnik za školstvo ponovno alibi za činjenicu da grad Zadar nije od 1990. izgradio niti jedno osnovnu školu traži u Milanovićevoj vladi. Zaboravlja da već treći izborni ciklus njegova vladajuća opcija obećava izgradnju škole na Novom Bokanjcu. To je otprilike 12 godina. Sad su opet izbori, a i predložili smo suradnju sa Katoličkom crkvom u vezi izgradnje škole na Bokanjcu – pa će veli pročelnik Joso Nekić, Grad Zadar čim se nađu sredstva brže bolje prvo izgraditi školu na Novom Bokanjcu. Zatim kod Crvenih kuća. A vjerojatno će završiti civilizacijsku sramotu Centar Mocire za djecu sa posebnim potrebama.
Jedini je problem da će se škole izgraditi čim Grad Zadar nađe novce – koje međutim pročelnik za školstvo traži na mjestu odakle ih nikako ne može dobiti. Naime famozni Europski fondovi koji omogućavaju izgradnju škola ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju nepovratno su zatvoreni. Pretpostavlja se naime da su sredstva za izgradnju osnovne infrastrukture, posebno u sredinama koje su razvijenije, kao što je Zadar, da je osnovna struktura – riješena još u predpristupnom vremenu ili prije. Sad su otvoreni fondovi za regionalni razvoj (ERDF) koji su namijenjeni smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili između određenih socijalnih grupa, gdje Zadar kao razvijeniju sredinu ne možemo ni pomisliti kandidirati za takva sredstva kao što je osnovna škola.
Pri tome napominjemo da je Zadar razvijenija sredina isključivo zbog prijašnje snage zadarske privrede koja je prije bila sposobna pridonijeti nazad svom gradu izgradnjom škola, bolnice, infrastrukture… Sadašnja privreda je na udaru javne birokracije, jedva se samoodržava, a daleka EU birokracija ima nesmiljene standarde koji zahtijevaju ozbiljan pristup i nikakvo muljanje sa podacima. Pa u fondu za regionalni razvoj grad Zadar ne može dobiti novce za izgradnju škole. (Ionako to je fond uglavnom usmjeren na infrastrukturne investicije za proizvodne investicije u cilju otvaranja radnih mjesta, te na lokalni razvoj i razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Žao nam je što Grad Zadar ni tu nema nikakvu ideju što kandidirati, ali to je druga priča).
Kohezijski fond, pak, financira velike infrastrukturne projekte kojima se unapređuje okoliš i razvija prometna infrastruktura određena kao sastavni dio trans-europske prometne mreže, pa jednu malu osnovnu školu na Novom Bokanjcu, čak i da je gradimo (što je standard) kao energetski učinkovitu zgradu (pasivnu kako kaže Pročelnik teže jer je sustav povrata topline u ovom trenutku nepostojanja suvisle ideje za školu teško i zamisliti), dakle tu školu ne možemo smjestiti iako prometnih problema i okolišnih problema tamo na Bokanjcu svakako imamo.
Zato nam je u Akciji mladih i nezavisnih žao što pročelnik za školstvo nije 2015. smijenjen zbog grubog previda potreba djece za toplim obrokom, pa bi sad možda na tom mjestu bio netko tko ipak ponešto razumije obrazovnu problematiku.
Osobito u dijelu koji se tiče osiguravanja izvora financiranja za obrazovanje i školstvo. Netko tko se ne bi više bavio opravdavanjem i davanjem umjetnog disanja svom šefu, nego ozbiljnim planiranjem sredstava za nasušno potrebnu izgradnju škola u Zadru.
Ovako imamo pročelnika kojeg bi, opet da ima nadređenog sposobnog i mjerodavnog za reakciju trebalo smijeniti zbog ili notornog neznanja o poslovima za koje je zadužen ili bezočnog obmanjivanja javnosti.
Za rješavanje pitanja potrebnih škola u Zadru, osobito škole na Novom Bokanjcu, nakon sveg ovog vremena, ipak bi gradska uprava trebala imati konkretan plan i rješenje, a ne nesuvislu priču i pozivanje na imaginarne fondove za koje i kad bi se izmislili u samom gradskom proračunu nema predviđenih sredstava potrebnih za neizostavno sufinanciranje u iznosu od 20% ili više planiranih (prenapuhanih) sredstava od 30 milijuna kuna. Pročelnik za školstvo bi morao znati da rezerviranih 6 milijuna kuna ili više, i to samo za jednu školu koju obećava, u proračunu – nema.
(Sumnjamo da u gradskom proračunu sredstava, osim za vatrogasne mjere zamagljivanja pravog stanja i inače nema. U svibnju ćemo međutim moći potvrditi te naše sumnje.)
