Nezadovoljni radom uprave KK Zadra, u Tornadu Zadar već dugo zahtijevaju ostavke direkorskog dvojca Skroče i Skroće.
Na kulminaciju njihova nezadovoljstva i ovacije o odlasku s pozicija na ovosezonskim utakmicama, nedavno se javno referirao Branko Skroče kazavši:
“Ja sam vidio na utakmici protiv Partizana na kojoj je bilo 7000 ljudi da nije velika većina prihvatila ono što je Tornado vikao. Ja sebe ne smatram krivcem ako nešto ne valja. U pet godina naš je budžet za 350 posto smanjen što se tiče prve momčadi, a to je u okviru u kojemu ja radim. Stavite se u moju poziciju, da vam kućni budžet smanje za 350 posto bili vi jednako kvalitetno živjeli i preživljavali te dane koje imamo mi sad. Ako ne vjerujete u ove podatke ja ću ih donijeti u klub. Ti mladi ljudi imaju krive informacije, volio bi da imam priliku i njima objasniti o čemu se radi pa da onda vidimo kolika je moja krivica. Naravno uvijek se može bolje. Nit sam ja bezgrješan niti vi. Parole o tome koliko sam duga klubu napravio, koliko sam se nakrao, to apsolutno ne mogu prihvatiti. Ma što ću vam se ja opravdavati za to“.
Iziritiralo je to pripadnike Tornada koji su mu kroz javno priopćenje odgovorili kako znaju da on ima 17 tisuća dobrih razloga za ne odlazak s pozicije i najavili još žešće protivljenje vodstvu kluba.
Sve ovo „gospodine“ Skroče su isključivo vaše greške i ničije druge, koje činite iz sezonu u sezonu i da, razumljivo nam je zašto već sami niste dali ostavku, jer ipak je u pitanju 17 000 razloga za ne dati ju. Jasno je nama da vi vidite i čujete samo ono što želite čuti i vidjeti, i zato ćemo vas ubuduće još glasnije podsjećati na sve vaše greške i tražit ćemo još jasnije vašu ostavku i ostavku drugog direktora Borisa Skroće.
Ostatak priopćenja donosimo u cijelosti:
U prošlotjednom intervjuu u medijima je izašla zanimljiva izjava našeg „vrsnog i uspješnog“ sportskog direktora Branka Skroče kako se ne smatra krivcem ako što ne valja, pa ćemo ga mi sada malo podsjetiti zbog čega je sve on kriv.
25.01.2011. godine Branko Skroče postaje sportski direktor KK Zadar, te nakon samo tri dana daje ovu izjavu koju ćemo citirati u cijelosti: „Zadar bi trebao imati momčad, sastavljenu pretežito od igrača iz ove regije. Dakle, prije svega naše vlastite snage i onda se kupuje ono što nemaš. Ako nemaš centra, kupiš centra, ako nemaš playa, kupiš playa, ali nikako da se nakon završetka sezone ide u kupovinu igrača, kao na pazar pa da ih bude 10 koji nisu odavde“.
Mi ga sad pitamo koji su to igrači se razvili i prodali u njegovoj eri, te kako komentira da je u proteklih par sezona kroz klub prošlo više Hercegovačkih košarkaša, nego Zadrana i Dalmatinaca skupa?!
Iste te godine izjavljuje i sljedeće:“ Svakako želimo sačuvati momčad koju imamo i nastojat ćemo da ona daje 100 posto svojih mogućnosti. Prioritet gospodina Belića i moj je da ovi momci budu sigurni da će dinamika isplate njihovih ugovora biti poštivana, koliko je to moguće. Nije istina da dovodimo druge igrače, a da nas nije briga za ove.
Dapače, prioritet su nam ovi igrači, koje sada imamo. A naravno, ako imamo mogućnosti, a potreban nam je igrač, kao primjerice sada na poziciji playmakera, da ćemo potražiti na tržištu.“
Naravno ne trebamo napominjati kako niti jedan igrač nije ostao u klubu od tih koji su nastupali za KK Zadar 2011.godine, te da je dinamika isplate toliko dobra da igrači svake godine minimalno dva puta štrajkaju zbog zaostalih plaća.
Podsjetit ćemo malo i „gospodina“ Branka Skroču i na ove izjave uz dužno poštovanje prema dotičnim igračima. “ Iskreno, još uvijek ga ne poznajem dovoljno dobro, ali vjerujem ljudima koji su ga gledali i trenirali.” (O dovođenju Joze Brkića, za Zadarski list 1.8.2012.). Ova izjava daje naslutiti na koji način se u Zadar dovode igrači. “Vjerovanje ljudima” je dovelo do toga da je kroz roster KK Zadar u posljednjih par sezona prošlo preko 80 igrača, a ovi nisu završili sezonu do kraja: (Filip Tončinić, Zoran Vrkić, Karlo Vragović,
Ante Krapić, Abdulahi Kuso, Dewayne Reed, Gary Ervin, Ivan Mikulić, Chaisson Allen, Jordan Burgason, Vedran Morović, Jusuf Nurkić, Dwight Thorne, Antonio Scoop Jardine, Ante Đugum, Bennet Davis, Ivan Sunara(trener),Hrvoje Vlašić (trener), Domagoj Bubalo, Henrik Širko, Drago Pašalić, te dvojica koja uopće nisu ni nastupili u službenoj utakmici za
KK Zadar: Maj Kovačević i Igor Marić koji su pronašali novi angažman u međuvremenu i da ne zaboravimo još spomenuti kako je upravo Branko Skroče doveo trenera Radu Trifunovića, koji je podnio ostavku nakon samo jednog dana, te je to još jedan od odličnih poteza našeg direktorskog dvojca.
Nadalje Branko Skroče daje i sljedeću izjavu: „Zadovoljni smo što smo ga uspjeli dovesti, iako je imao mnogo bolje ponude. To trebamo prvenstveno zahvaliti našem prijatelju, menadžeru iz Slovenije i treneru Pipanu.” (o Zadniku, Zadarski list, 27.7.2011.)
Nažalost, i u slučaju Uroša Zadnika se dogodilo da sportski direktor vjeruje prijateljima kluba na riječ, a ne sustavnim analizama i svojoj scout službi, što je dovelo do još jednog prolaznika kojem Zadar i danas duguje određenu sumu novaca.
12.8.2013. Branko Skroče izjavljuje:“Godinama je tim agentima naš klub zlatna koka.
Ugovori koje nam nude jednoj strani daju sve, drugoj ništa ili mrvice. Tako to više ne može.” (057info,.). Nakon ovakve izjave nameće se logično pitanje: zašto su takvi ugovori sa strane kluba uopće potpisivani? Zašto nisu pregovarani povoljniji uvjeti za Klub? Je li klub bio zlatna koka i “managerima prijateljima” koji su dovodili Zadnika, Tončinića, Jardina i slične igrače koji nisu ostavili trag u Zadru?