Hrvatska gastronomija spoj je austro-ugarskih, talijanskih i turskih utjecaja, pa ne čudi što neke specijalitete pogrešno smatramo našim nacionalnim jelima.
Pri tome nisu izuzetak ni deserti, koji su posredstvom usmene predaje u naše krajeve došli čak i iz daleke – Australije. Otkrijte pet slatkih zalogaja koje smatramo svojima, iako su originalno tuđi recepti.
1. Čupavci
Iako su se ustalili u hrvatskoj slastičarskoj tradiciji, čupavci su zapravo australski nacionalni desert. Sočne kocke biskvita umočene u tamnu čokoladu i kokosovo brašno oni zovu Lamington, a ime su dobili prema istoimenom lordu, koji je bio guverner Queensslanda na prelasku 19. u 20. stoljeće.
2. Študla s jabukama
Savijeno i prhko tijesto punjeno komadićima aromatičnih jabuka rado je viđen i konzumiran desert na kontinentu. Potječe pak iz Austrije, točnije Beča gdje se prva štrudla (njem. Apfelstrudel) pekla još na kraju 17. stoljeća, a proširila središnjom Europom tijekom vladavine Austro-Ugarske Monarhije.
3. Krafne s pekmezom
Okrugli komadi dizanog tijesta, pečenih u dubokom ulju te punjenih pekmezom omiljen su slatki zalogaj tijekom poklada u Hrvatskoj. No krafne nisu originalno naš desert već njemačka delikatesa koja se naziva Berliner.
4. Rožata
Hrvatski puding s preljevom od karamele koji se tradicionalno jede u južnoj Dalmaciji zapravo potječe iz Engleske. Mletački trgovci donijeli su Creme caramel u Dubrovačku republiku i modificirali s dodatkom ruzalina, odnosno slatkog likera od ruže. Ostalo je kažu, povijest.
5. Orahnjača / makovnjača
Svojima ne možemo nazvati ni ukusnu blagdansku klasiku od dizanog tijesta i nadjeva od oraha ili maka. I orahnjača i makovnjača imaju nejasno gastronomsko porijeklo, a svojataju je brojni narodi srednje Europe. U Mađarskoj makovnjača se primjerice zove Makos bejgli, Latvijci je nazivaju Magonmaizite, a Česi Makový závin.