Vidov, glumica nominirana za Nagradu glumišta: “Kulturnim programom u Zadru sam zadovoljna, ali s onima koji ga konzumiraju, ne!”
Razgovarali smo sa Zadrankom Vjerom Vidov nominiranom za Nagradu hrvatskog glumišta 2016. godine u kategoriji najboljih glumačkih ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade.
Hrvatsko društvo dramskih umjetnika osvojila je ulogom Patka u predstavi „Juha od bundeve“ Helen Cooper u režiji Ane Prolić i izvedbi Kazališta lutaka Zadar, a nas svojom direktnošću i neočekivanom prizemnosti.
Nominirani ste za Nagradu hrvatskog glumišta. Čestitke! Kako ste se osjećali kada ste saznali za isto?
Svako radi svoj posao onako kako najbolje zna i umije, a još k tome ako ga struka pohvali, na koncu i nagradi, naravno da si zadovoljan i ispunjen tog trenutka. U mom “poslu” nagrade su potrebne, ali isto tako ne smijemo se umisliti, zato što nakon te nagrade postoji još cijeli niz novih predstava, novih uloga, novih prilika za nova umjetnička stvaranja…
Nominaciju možete zahvaliti ulozi u predstavi Juha od bundeve. Jeste li se se baš u njoj uspjeli prikazati u najboljem svjetlu?
Ne smatram da sam se samo u ovoj ulozi pokazala u najboljem svjetlu. Iza mene je puno kreacija u drugačijim žanrovima za koje smatram da sam isto tako dala najbolje od sebe.
Kakve su vam uloge inače najdraže?
Za glumca je najteže pitanje “koje su vam uloge najdraže”. Zašto? Svakoj ulozi pristupam, barem pokušavam, na fer i jednak način. Teško je odabrati ili izdvojiti najbolju ulogu, jer postoji čitava paleta likova u kazalištu lutaka: likovi iz bajke, djeca, životinje… Svaka je zaslužila da joj se posvetim do kraja.
Koliko se glumac otprilike sprema za jednu predstavu?
Proces rada na svakoj predstavi traje otprilike mjesec dana. U roku od tih mjesec dana, a nekad i više, ovisi o situaciji da li je glumac dobio tekst prije no što se predstava počela raditi, na pokusima zajedno sa redateljem razvija svoj lik kroz analize, razgovore i improvizacije.
Jeste li zadovoljni “kulturnim životom” Zadrana?
Što se kulturnog života tiče, žao mi je sto nemamo priliku vidjeti bolje kazališne uratke, ali mislim da imamo dosta ispunjen kulturni život preko koncerata, plesne scene koja je sve jača u gradu, koja ima svoje poklonike, zaljubljenike. Izložbeni prostori koji su uvijek puni zanimljivih umjetničkih fotografija, slika, instalacija… Sve u svemu, kulturnim programom u našem gradu sam zadovoljna, ali s onima ga konzumiraju, nisam, jer su u manjini.
Jeste li zadovoljni financijskim odnosom države prema Kazalištu lutaka?
Što reći o financijama? Pogotovo u kulturi. Kultura je izvozni proizvod svake pametne zemlje. Mislim da sam time sve rekla.
