Štetne kemikalije su svuda oko nas; Provjerite kako izbjeći namjerno trovanje!
Izloženost opasnim spojevima iz plastike povezuju se povećanim rizikom kroničnih bolesti, neplodnosti i karcinoma, a nedavno je Europski savez za zdravlje i okoliš HEAL uz potporu francuske i švedske vlade zatražio od Europske komisije da donose nove kriterije za zabranu opasnih kemikalija čije je korištenje i dalje dopušteno, piše Express.hr
Najveća prijetnja za ljudsko zdravlje iz plastike je njezino djelovanje na hormone, a osim očitih opasnosti poput plastičnog posuđa i ambalaže poput bočica za vodu i sokove, opasni se spojevi iz plastike skrivaju i u hrani, zastorima za tuširanje, deterdžentima i folijama, ističu stručnjaci. Oni predlažu načine na koje pojedinac u svom domu može smanjiti izloženost plastici, a tako i zaštititi svoje zdravlje.
Više od 95 posto ljudi u razvijenim zemljama svijeta izloženi su razinama BPA (bisfenola A, čestog sastojka plastike) u mjeri koja dokazano uzrokuje bolesti poput pretilosti, neplodnosti, dijabetesa i sl. kod životinja. Osim toga, te su količine BPA promijenile gene kod životinja tako da oni uzrokuju bolesti, a posljedice toga nasljeđivat će se generacijama zaključili su znanstvenici obradom 700 različitih studija.
Izbjegavajte toksično posuđe i boce
Na svakoj plastičnoj ambalaži vode i hrane treba se nalaziti oznaka o njezinoj klasifikaciji. Najbolji odabir je plastika s oznakom HDP, LDPE i PP koja nosi oznake brojeve 2, 4 i 5 (brojevi stoje kao zamjena za naziv plastike) za koje postoji najmanja vjerojatnost da ispuštaju kemikalije. Tako oznaka PET ili PETE govori da je posuđe ili boca namijenjena jednokratnoj uporabi, a postoji mogućnost ispuštanja metala antimona te kemijske tvari EPA, koji djeluju na hormone i povećavaju rizik od raka. Opasne su još i PVC, PS i PC plastika, koje nose oznaku brojeva 1, 3, 6, 7.
Vodu treba piti iz slavine i točiti u staklene boce
Studije pokazuju da spremanje hrane i vode u opasnu plastiku može kontaminirati namirnice, a najveća izloženost kemikalijama je kod pijenja vode iz plastičnih boca. Primjerice, boce s brojevima 3 ili 7 imaju vjerojatnost otpuštanja ftalata u vodu, koji remete hormonalni status te povećavaju rizik od pretilosti, dijabetesa i negativno utječu na muško reproduktivno zdravlje još u maternici.
Također, stakleno, inox, keramičko i emajlirano posuđe uvijek je bolji odabir od onog plastičnog, čiji ioni počinju reagirati s ionima hrane. To možete primijetiti po okusu suhog voća, povrća ili čak kolača koji su dugo stajali u plastičnoj posudi. Što je plastika mekša i fleksibilnija, to ona brže reagira s hranom.
Kupujte svježu hranu kad god možete
Konzervirana, zamrznuta ili dehidrirana hrana najčešće je bila višekratno izložena opasnim spojevima, pa maksimalno smanjite njezino korištenje. Stručnjaci ističu kako je najbolja stvar koju možete učiniti u zaštiti zdravlja svoje obitelji kupovati svježe, sezonske i cjelovite namirnice, kao i svježe meso i mliječne proizvode od lokalnih proizvođača ili farmera, savjetuje.
Kod kupovanja u supermarketima umjesto u plastičnoj, radije odaberite namirnice pakirane u platnenu ili papirnatu ambalažu. Kupujete li pak onu u plastici, hranu ne spremajte tako u hladnjak, već je odmah izvadite i dobro operite.
Istina o spoju BPA
Kemikalija bisfenol A ili BPA je spoj koji se masovno koristi u proizvodnji plastike, a prema posljednjem zaključku američkog Udruženja za hranu i lijekove FDA izloženost BPA-u u malim količinama nije opasna za zdravlje. S druge strane, Europska Unija zabranila je korištenje BPA u svim dječjim proizvodima.
Novi dokazi otkrivaju kako je industrija plastike godinama prikrivala dokaze o štetnosti BPA, na sličan način kako je duhanska industrija odbijala poveznicu cigareta i raka pluća. Američka zoologinja Theo Colborn proučavala je utjecaj izloženosti plastici na životinje, poput neobičnih slučajeva deformacija, raka i raznih bolesti, na temelju koje je i američki Kongres tražio sigurnosno testiranje više od 80.000 kemikalija i njihovo djelovanje na ljude te Agencija za zaštitu okoliša EPA donijela zaključak o tome koje su doze kemikalija navodno sigurne.