Stanko Zrilić odradio je 37 sati u cijeloj godini, svaki mjesec dobio je punu plaću, a sud ga oslobodio kazne

“Ja sam dolazio na posao, ali nisam ja mulac koji se svako malo mora javljati kada dolazi i kada odlazi”, izjavio je prije sedam godina zadarski dožupan Stanko Zrilić kada je otkriveno da u srpnju te godine nije ni minute proveo na poslu. Njegov tadašnji nadređeni župan Stipe Zrilić, nisu u rodu, nije mu zbog toga želio isplatiti plaću. Dožupan Stanko Zrilić nastavio se i kasnije ponašati kao frajer, a ne kao mulac, pa je od siječnja  2012. do veljače 2013. na posao dolazio samo povremeno, piše Index.hr.

Zbog toga što nije dolazio na posao Stanko Zrilić prijavljen je Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa i ono ga je kaznilo u iznosu jedne mjesečne plaće, odnosno s 10 tisuća kuna. Povjerenstvo mu je dozvolilo da kaznu plati u pet rata. Iako je te godine za nerad primio 12 puta više dožupan Zrilić se žalio Upravnom sudu. I pobijedio.

Upravni sud u Splitu, na temelju jedne o prijašnjih odluka Visokog upravnog suda, zaključio je da se odredbe o radnom vremenu ne odnose na dužnosnike pa tako ni na dožupana. Pritom nije bilo važno što je Stanko Zrilić priznao, suprotno početnim tvrdnjama, da zaista nije dolazio na posao i da je ispis elektroničke evidencije radnog vremena točan. Na njega se to jednostavno ne odnosi. Jer Stanko Zrilić bio je dožupan, dužnosnik, a ne mulac. Doduše, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa cijeli je spis zbog krivotvorenja dokumenata o radnom vremenu proslijedilo Državno odvjetništvu, no oni ni do danas nisu pokrenuli nikakav postupak.

37,4 radna sata u 12 mjeseci

U više od godine dana na poslu je Zrilić proveo ravno 2246 minuta, odnosno 37,43 sata. Kao što većina dobro zna standardni petodnevni  radni tjedan ima 40 radnih sati, ali dožupan Zrilić to nije uspio ispuniti ni u godinu dana. Usprkos tome, a bilo je mjeseci kada ga elektronička porta Zadarske županije nije uopće zabilježila, dožupan Stanko Zrilić je svakoga mjeseca samome sebi uredno potpisivao radno vrijeme od 40 sati tjedno i uredno primao plaću od oko 10 tisuća kuna. Pritom je bio malčice nespretan pa je tako u nekoliko navrata napisao da je bio na službenom putu, a baš je tih dana računalo zabilježilo da je bio na poslu. Primjerice 13. siječnja 2012. kada je tvrdio na službenom putu na radnom je mjestu proveo čak 160 minuta, gotovo puna tri sata što je u njegovom slučaju iznimno velik postotak. Dožupan Zrilić je imao i neobičajenih pojavljivanja na radnom mjestu pa je tako 30. ožujka 2012. skupio čak pet minuta radnog vremena. Na poslu je bio od 22.25 do 22.30.

 Plaćamo ih jer su izabrani, a ne da bi radili

Slični slučajevi zabilježeni su i u Splitu kada je tadašnji gradonačelnik Željko Kerum svojoj zamjenici Anđelki Visković oduzeo službeni automobil i mobitel, ali nije joj mogao oduzeti plaću. Nešto kasnije i sam se Kerum prestao petljati u vlastiti posao pa se na radnom mjestu uopće nije pojavljivao. I nitko im nije mogao ništa jer se po odluci nekadašnjeg Ministra uprave Arsena Bauka zakonske odredbe o radnom vremenu odnose samo na službenike i namještenike, a ne i na dužnosnike.

“Evo vidite da sam bio u pravu”, bio je zadovoljan Arsen Bauk proteklog tjedna u Saboru objašnjavajući kako je sud odlučio u skladu s njegovim pravilnikom.

“Dužnosnik ne podliježe obvezi prisutnosti na radu u točno određenom radnom vremenu, kao ni obvezi obavještavanja i opravdavanja svojeg izostanka s rada”, stoji u Baukovoj odluci.

Njih se, pojednostavljeno, plaća jer su izabrani, a ne zato što rade. Ili još jednostavnije, plaćamo ih jer nisu mulci.