Za preuzimanje ličkog proizvođača vode Sveti Rok u stečaju i nastavak proizvodnje prema svemu sudeći neće manjkati zainteresirnih. Iako još nisu donesene odluke stečajnih tijela koje bi to preuzimanje učinilo realnim, odnosno tek se zahuktava priprema terena za restrukturiranje i pronalaženje kupca, nakon čega bi se podmirili vjerovnici, potencijalni investitori sami kucaju na vrata, piše Poslovni.hr.
Nekoliko mogućih ulagača neslužbeno se raspituje i, doznajemo, pokazuje se da zanimanje za Sveti Rok ne poznaje granice. Od domaćih kandidata za Sveti Rok, zanimljivo, ističu se neki hrvatski trgovački lanci. No, stečajnom upravitelju Frani Dobroviću upit je stigao i od jedne kanadske odvjetnice, predstavnika zainteresirane kanadske grupacije, što ne isključuje mogućnost da je tvrtka atraktivna meta i investitorima iz hrvatske dijaspore. Interes postoji i u arapskim zemljama. Zainteresiran za kupnju navodno je i potencijalni investitor iz Saudijske Arabije, iz koje u posljednje vrijeme stižu narudžbe sve većih količina, što podiže bilancu izvoza ličke vode, koja je trenutačno na oko 10% prihoda tvrtke.
Zanimanje Arapa, doznajemo, odnosi se na globalno visoko pozicionirane poslovne krugove. Kako tvrdi stečajni upravitelj, posrijedi je jedan od vodećih uvoznika vode u Saudijskoj Arabiji, koji posluje s najvećim proizvođačima vode u svijetu. S obzirom na tu činjenicu, kojoj mala posrnula tvrtka iz Lovinca s velikim dugovima (oko 65 milijuna kuna nakon neuspješnog predstečaja) ne može parirati, interes globalnih igrača on objašnjava – kvalitetom. U izravnim kontaktima s arapskim biznismenom stečajni upravitelj Frane Dobrović kaže da je čuo velike komplimente na račun vode iz Svetog Roka.
“Tvrde da je to najbolja voda koju su kušali, ali da je poslovati s Hrvatskom iznimno teško, iako se čini da to ne bila prepreka ako bi se poslovanje tvrtke dobro uredilo”, navodi stečajni upravitelj. Doznajemo i da je partner iz Saudijske Arabije zapravo stari kupac, koji je obnovio suradnju nakon stabilazacije poslovanja Svetog Roka, što je bila prva faza stečaja, pa naručuje sve više kontejnera. Za rasplet priče ključna bi mogla biti predstojeća skupština vjerovnika. Očekuje se da će u listopadu biti donesene odluke koje će biti temelj za potragu za novim vlasnikom. Ubrzalo bi to i sudsku procjenu vrijednosti imovine te izradu stečajnog plana, ali i moguće pozitivno rješenje pojedinih administrativno-sudskih prepreka.
Tvrtka ima koncesiju na korištenje voda još sedam godina, a jedna od opcija je zahtjev koji bi uputili Ministarstvu poljoprivrede za njezino produljenje. O tome će ovisiti i cijena po kojoj će se tvrtka nuditi jer je na svu materijalnu imovinu upisano razlučno pravo Hypo banke i RI Petrola. Država je, pak, najveći stečajni vjerovnik, pa i uz pomoć koncesijskog odobrenja može diktirati kako će se stvari odvijati i kako će se iz postignute cijene namiriti vjerovnici.
“Država bi trebala biti fleksifilna jer je očuvanje ove proizvodnje od iznimne važnosti za lički kraj, a opći je društveni interes da se nastavi s tom djelatnošću. U stečaju se tijekom cijele sezone radilo bolje nego prije stečaja, s više zaposlenika (28), a sve obveze uredno se podmiruju. Prvi je put nakon šest godina plaćena koncesija za korištenje voda, što je prihod koji popola dijele RH i Općina Lovinac. Osigurali smo likvidnost tvrtke iz redovne prodaje. Dakle, ništa se ne rasporodaje, a još imamo i 1,5 milijuna kuna potraživanja prema kupcima”, zaključuje Dobrović.
