Radno vrijeme često je rastezljivo pojam, a najveće probleme s tim imaju zaposlenici koji nemaju stacionarno radno mjesto, poput servisera ili patronažnih medicinskih sestara. Njima se do sada početak radnog vremena računao kad su stigli na prvo mjesto gdje moraju obaviti posao, no neće više biti tako.
Naime, Europski sud pravde presudio je da za radnike koji nemaju fiksno radno mjesto radno vrijeme počinje kretanjem od kuće prema prvom odredištu, a završava kad stignu kući sa zadnjeg odredišta.
U presudi stoji kako je sud ovakvu odluku donio kako bi zaštitio zdravlje i sigurnost zaposlenika koji ne rade po uredima.
Cijela priča krenula je iz Španjolske, od tvrtke Tyco koja se bavi instaliranjem sigurnosnih sustava. Tvrtka je 2011. godine zatvorila sve svoje regionalne urede, nakon čega su njihovi monteri morali trošiti puno vremena na putovanja do prvog klijenta u danu, ali i na povratku kući nakon obavljenog posla, što im nije bilo uračunato u radno vrijeme.
Eto, napokon neka pravedna presuda.