Ljeto i turistička sezona idealno su vrijeme za džepare, a da je tome tako ponajviše govori sve veći broj džepnih krađa koje u ljetnim mjesecima bilježe policijske uprave, ponajviše one smještene na obali, ali i Zagrebu kojeg iz godine u godinu posjećuje sve veći broj turista. Tim drskim lopovima teško se ulazi u trag budući da se radi o profesionalcima koji znaju sve trikove tog ‘zanata’. Kako operiraju i kako se zaštiti od dugoprstih drskih kradljivaca, za tportal pojašnjava Branko Lazarević, umirovljeni policijski inspektor i dugogodišnji voditelj ekipe za očevid PU zagrebačke.
Iako mnogi neupućeni smatraju da su džepne krađe nestale sa sve većim brojem korisnika kreditnih kartica, ali i općom besparicom, podaci kojima raspolaže MUP govore upravo suprotno. Primjerice, tijekom prošle godine Ministarstvo unutarnjih poslova zabilježilo je rast od čak 53,6 posto džepnih krađa za razliku od istog razdoblja 2014. godine.
U prvih, pak, šest mjeseci MUP je zabilježio 294 prijavljene džepne krađe, od kojih je razriješeno njih 31, a naknadno je otkriveno njih još 29.
Omiljena mjesta za izvlačenje novca iz džepova i torbica su visoko frekventna mjesta, pojašnjava Branko Lazarević koji ističe da sa sve većim brojem korisnika kreditnih kartica džeparski zanat ipak nije odumro, kako se ranije mislilo.
Surovi profesionalci
– Mjesta radnje su obično kolodvori, trajektne luke i gradski trgovi preplavljeni turistima. Džepari vrebaju žrtve čim siđu iz autobusa, vlaka ili čekaju trajekt, a budući da su umorni od puta, njihovu nepažnju lopovi itekako znaju dobro iskoristiti, baš kao i gradsku vrevu u kojoj se nakon operacije vrlo brzo izgube, pojašnjava Lazarević, dodajući kako žrtva gotovo u pravilu i ne osjeti da je džeparena.
– Radi se o vještim okorjelim profesionalcima koji su praktički nezamjetni. Teško su uočljivi, iako obično rade u paru, a koliko su izoštrili svoja umijeća dovoljno govori kako ih su moje bivše kolege iz odsjeka za džepne krađe morale izvještiti svoja čula ne bi li ih ulovili na mjestu, kazao je za tportal Lazarević.
Naš sugovornik ističe kako su džepari zapravo nevidljivi stopljeni u gomili, a tijekom krađe kreću se elegantno poput neke divlje mačke u lovu, nečujno i obazrivo. ‘Kradljivci rade u paru, s tim da jedan ‘oplindra’ žrtvu i dodaje plijen drugome te nestaje, dok drugi skriva novčanik i na pogodnom mjestu uzima novac, dok novčanik s dokumentima skriva ili baca. Nebrojeno mnogo puta znali smo na zadnjoj tramvajskoj postaji na Črnomercu u vodokotlićima obližnjih kafića pronaći i do desetak ispražnjenih i odbačenih novčanika.’, prisjetio se Lazarević koji ističe kako su džepari specifični i po svojoj vanjštini i posebnom slengu.
Džeparski sleng
– Moderno su odjeveni, obrijani i zapravo ničim ne odaju svoje prave namjere. Imaju čak i svoj vlastiti govor pa, primjerice, novčanike nazivaju ‘panjevima’, a novčanice godovima. Panj je, naime, veći ako se u njemu nalazi veći broj godova, objašnjava umirovljeni policajac s bogatim iskustvom koji ističe da je tijekom ljeta gužva na dubrovačkom Stradunu ili splitskoj staroj gradskoj jezgri ‘raj’ za džepare.
Jedan od zagrebačkih džepara, podsjetio se bivši inspektor, ljeti se selio na more, baš kao i njegove potencijalne žrtve. Njegovo radno mjesto bila je plaža, a krao je novčanike uglavnom po plažama koje su imale kabine za presvlačenje. Lopov je, naime, čekao da se kupač presvuče u kabini, da bi potom ribičkim štapom i udicom ‘hvatao’ žrtvine hlače u kojima je novčanik. Naravno, tko bi posumnjao u lika s ribičkim štapom, ističe Lazarević.
Hrvati su loši lopovi
Na upit o porijeklu džepara naš sugovornik kaže kako je taj ‘zanat’ prijašnjih vremena bio rezerviran za sitne kriminalce iz nama susjednih istočnih zemalja, a vrlo rijetko su se time bavili domaći ljudi. Štoviše, jedan od uhićenih džepara u Zagrebu, porijeklom iz Brčkog u Bosni i Hercegovini, početkom devedesetih godina kazao je našem sugovorniku nakon uhićenja da ‘Hrvati nisu talentirani lopovi’.
