Zadranka Linda Begonja govori o prvoj ulozi na Dubrovačkim ljetnim igrama, jeseni ispunjenoj novim glumačkim projektima te o četvrtoj godišnjici veze s redateljem Oliverom Frljićem.
Premijeru predstave ‘Kafetarija’, koja je nedavno održana ispred palače Sponza u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, glumica Linda Begonja pripremala je u Dubrovniku velik dio srpnja. Publiku je oduševila komedija u režiji Vinka Brešana, a jako su zadovoljni i glumci. Uspješna Zadranka, članica ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh, otkrila je kako su izgledale pripreme za predstavu, ali i gdje će provesti ostatak ljeta te kako će ona i njezin dečko, redatelj Oliver Frljić, proslaviti četvrtu godišnjicu veze.
Dubrovačka publika nestrpljivo je iščekivala predstavu ‘Kafetarija’ Carla Goldonija u režiji Vinka Brešana. Na čemu je naglasak u predstavi, kako biste opisali radnju?
Predstava je smještena u sedamdesete godine, u kontekst bivše Jugoslavije. Naglasak je stavljen na galeriju likova, komediju situacije i zabune te različite stereotipne muško-ženske odnose, dijalektalne razlike, a time i na nerazumijevanje likova u pojedinim situacijama, što podcrtava ideološke razlike toga, ali i današnjeg vremena. Aktualno, rekla bih.
‘Kafetarija’ je na Igrama posljednji put izvedena 1987. u režiji Tomislava Radića. Ima li razlika između Brešanova i Radićeva uprizorenja ‘Kafetarije’?
Nažalost, nisam gledala staru kultnu izvedbu, koja je na repertoaru bila deset godina. Bila sam tad još mala djevojčica. Naša predstava donosi novo scensko čitanje, nikakvu rekonstrukciju stare predstave. Ona je neki čudan, ludi hibrid glazbeno-pjevačkih te ponegdje filmskih citata iz 70-ih godina koji određuju i scensko igranje naših likova. Radili smo dosta na nadogradnji likova, čak i scenske radnje putem improvizacija, što me raduje.
Kako biste opisali svoj lik Lukrecije?
Lukrecija je Zagrepčanka, dakle strankinja u gradu. Uvijek je inspirativno igrati, i u kazalištu i na filmu, nekog tko se ne uklapa u sredinu u kojoj se nalazi. Riječ je o ženi na rubu živčanog sloma, uhvaćenoj u zamci malograđanskog braka koji pokušava zadržati po svaku cijenu. Moje reference i inspiracija u radu na ulozi, osim improvizacija koje obožavam, bili su filmovi Federica Fellinija i Line Wertmüller.
Probe su bile dosta intenzivne…
Budući da igramo u srcu grada, koji je vrlo živ, frekventan, kao žila kucavica, imali smo noćne probe od 21 do 4 sata. Većinom smo zamijenili dan za noć. To je kao da konstantno imaš jet-lag. Ekipa je predivna, volimo se, družimo i puno smijemo pa brzo zaboravim umor.
Stignete li uživati u gradu i kupanju?
Nažalost, još ne, osim što upijam mediteranske mirise i žamor kalete u kojoj živim. Dubrovačke skrivene kutke i dubrovački tradicionalni nakit koji mi se jako sviđa upoznat ću tek u danima koji slijede. I Picassovu izložbu također.
Prvi ste put na Igrama. Kakvi su dojmovi?
Velika mi je čast biti gošća Igara i sudjelovati u projektu s dragim i sjajnim kolegama pod redateljskom palicom Vinka Brešana. Mislim da Vinko posjeduje mediteranski senzibilitet koji je sjajan spoj s Goldonijevom ‘Kafetarijom’, a usto ima u njemu ludosti da nam dopusti da idemo dalje u scenskom čitanju. Uživala sam u radu, poklopile su nam se energije, a zahvalna sam i direkciji Festivala te zaposlenicama ureda koje danonoćno rade na iznimnoj toplini i ljubaznosti. Velika hvala i djelatnicima Odjela infektologije dubrovačke bolnice gdje su mi inhalacijama spasili glas zbog lošijih strana ambijentalnog teatra i noćne vlage.
Cijeli intervju s Lindom Begonjom možete pročitati na portalu Story.hr.
