Predizborno je vrijeme, dragi naši, a to znači da će vas ovih dana političari svim silama pokušati uvjeriti u održivost te magle koje po običaju prodaju. Slatkorječivo će vas nagovarati da 11. rujna baš njih zaokružite na biračkom mjestu jer navodno upravo oni donose “promjene”, “boljitak”, “napredak”, “pametne odluke” i što već ne.
Dakako, prema nekim anketama, već 80% vas koji čitate ovo znate kome ćete dati glas, ali ako se nalazite u 20% neodlučnih oko kojih se vodi predizborna bitka, poslušajte ovo: Glas za regionalizaciju Hrvatske je glas za osakaćenje Zadra i smrt Benkovca, Obrovca, Paga, Nina, Biograda te brisanje ikakvog značaja općina koje će se svesti na puke mjesne odbore (ako i to!).
Ovo nisu nikakva predviđanja Babe Vange i Vidovitog Milana, ovo je istina koju vam ne žele reći stranke s istaknutom regionalizacijom u programu. Regionalizacija Republike Hrvatske zapravo je projekt stapanja Županija i stvaranja velikih regionalnih centara u najvećim gradovima Hrvatske – Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku.
Već kod samog odabira budućih regionalnih centara jasno je da neki političari nemaju pojma o pojmu. Čak je i malome djetetu jasno da veće nije automatski i bolje – štoviše gore je. Nespojive su neke ideje poticanja razvoja sela i otoka, a da se u isto vrijeme sav novac, ali još važnije moć prelijeva u gradove s preko 100 tisuća stanovnika. Da teritorij cijele Dalmacije padne pod utjecaj Splita i sami možete zamisliti što bi se dogodilo s manjim gradovima koji danas drže određenu ekonomsku, kulturnu i povijesnu važnost.
Zadar bi se, možda, kako tako i iskoprcao s vlastitim projektima, ali budućnosti za recimo Obrovac ili Benkovac u regionalno podijeljenoj Hrvatskoj nema – sav novac manjih gradova i općina ići će u centar koji će ga potom raspodijeliti po svojim potrebama, a potrebe Splita sigurno nisu jednake potrebama gradova u Zadarskoj županiji, ako isti uopće zadrže status grada.
Maske padaju s lica kada usporedimo regionalizaciju s kolonizacijom jer to ona zapravo i jest – ideja velikog centra (ili velikih centara) za kojeg radi čitav pokoreni teritorij. Teritorij današnje Zadarske županije itekako zna kako je to kad te veći centri pokušaju podrediti sebi jer mu je cijela povijest takva – Mlečani, Italija, Jugoslavija… svi su oni htjeli staviti Zadar pod kontrolu. Koliko god nam draga Hrvatska, i njezin glavni grad uz “područnu ispostavu” Split želi isto to – kontrolu nad resursima koje nude bogati Ravni kotari, velebitski proplanci, naše sinje more.
Do sad je to ipak bilo nešto bolje od kolonijalizma, bio je to vazalski odnos – Zadar je nekoć bio centar Dalmacije, potom barem centar jedne određene geografske regije s kojom je gradio suradnički i prijateljski odnos… A sad? Što nas sad čeka? Zatiranje glasa 170 tisuća stanovnika koji žive na ovom prostoru!
Dakako, reći će oni koji promiču regionalizaciju da ista uz bolju raspodjelu resursa i manju javnu upravu znači ekonomski prosperitet. Lažu li vas? Ne, ali pričaju neistine, jer vam ne spominju za koga znači ekonomski prosperitet – za Zagreb, Rijeku, Split i Osijek. Pitajte samo kada dobijete priliku one koji zahtijevaju regionalizaciju RH lažemo li vas?
Uostalom, poslušajte poruku Plenkovića i Milanovića s HRT-ova sučeljavanja i pročitajte programe svih političkih opcija te po tome napravite odabir političke opcije kojoj ćete dati glas. No, ako vam nije interes izdati Zadarsku županiju i druge podređene područne jedinice zaobiđite u širokom luku one koji nude regionalizaciju. Samo suradnjom, a ne kontrolom možemo ostvariti prosperitet koji nam treba.
