Osjećaj neizvjesnosti ispunio je sinoć Autobusni kolodvor zbog 50-minutnog kašnjenja autobusa Autotransa koji prometuje za Pulu. Gluho doba noći, polovica iste, autobusu nigdje traga, a sljedeći kreće tek ujutro. Hoće li doći, neće li doći, tko ima ikakve informacije? Da se radilo o kakvom stripu, svim okupljenima brojni bi upitnici lebdjeli iznad glava, a najviše bi ih se stvaralo nad šeširima turista koji na tolika kašnjenja nisu navikli u svojim zemljama.
Kašnjenja se događaju i kod nas se prihvaćaju kao normalna stvar, ali ono što smeta u cijeloj priči je činjenica da vam na Autobusnom kolodvoru Zadar nakon 22 sata više nitko ne može ponuditi ikakve relevantne informacije. Vrata zatvorene čekaonice zaključavaju se, zaposlenici odlaze svojim domovima, a nitko dežuran nije zadužen za prodaju karata i informiranje posjetitelja. Kako si to jedan svjetski poznati grad kao što je Zadar može dozvoliti pokušali smo doznati od Edvina Šimunova, direktora Liburnije.
– Svjesni smo problema kojeg ste opisali, ali trenutno nemamo nikakvu mogućnost riješiti ga. Naime, zadarski kolodvor Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu spada u B kategoriju kolodvora. U Hrvatskoj samo Autobusni kolodvor Zagreb spada u A kategoriju, a jedino je kolodvorima u toj kategoriji dozvoljeno raditi nakon 22 sata. Da bi mi dobili A licencu Zakon predviđa brojna ulaganja za koja mi jednostavno nemamo novca, kazao nam je Šimunov.
A gdje je novac? Kako ga dobiti?
– Do novca obavljanjem kolodvorskih usluga – teško i nikako. Prihodi kolodvora se smanjuju izmjenama i dopunama Zakona koje su dozvolile da se karte kupuju u poslovnicama prijevoznika, putem Interneta pa čak i u autobusu. Na taj način kolodvori ostaju bez dijela prihoda. Liburnija se financira dijelom iz gradskog proračuna, ali ta su sredstva trenutno nedostatna za ikakve investicije. Kazano nam je da će ubuduće u proračunu biti više novca za nas pa ćemo pokušati što više uložiti u kolodvor, no velik dio novca ipak će otići na održavanje gradskih autobusa. No, nije sve u novcu – pokušat ćemo s drugima koje pogađa ova problematika organizirati zakonodavnu inicijativu za pravedniji i stvarnosti prilagođeniji Zakon, najavljuje Šimunov.
