Događaj koji je u potpunosti obilježio razdoblje nakon Europskog prvenstva bilo je kamenovanje vile na Ugljanu u kojoj je boravio reprezentativac Ivan Rakitić sa svojom obitelji. Nije se praktički stiglo niti analizirati Europsko prvenstvo, a cijeli medijski fokus preselio se na obitelj Rakitić. Priča je nakon turbulentnih tjedan, dva, jednostavno zamrla, ali nedavno je objavljen zanimljiv podatak koji baca malo drugačiju, misteriozniju sliku na cijeli slučaj. Naime, jedna od policijskih varijanti u istrazi o kamenovanju vile ‘Marije’ na Ugljanu jest ta da je cijeli događaj zapravo izmišljen, piše Dnevno.hr
Zadarska policija potvrdila je kako je taj ‘huliganski’ napad zapravo veoma zanimljiv jer kako tvrde kamen kojim je razbijeno staklo na trijemu vile dolazi baš iz vrta te rezidencije, a baš u tom trenutku nadzorne kamere nisu radile. Cijeli slučaj potpaljuje i navodna tvrdnja da Rakitić uopće nije bio kod kuće u vrijeme napada, a govorilo se da jest, već je bio u obližnjoj pizzeriji s društvom, prenosi Jutarnji.
Ipak, šture izjave policije vode u jednu malo složeniju konstrukciju. Pa krenimo onda ispočetka. Rakitić je na Ugljan u prekrasnu vilu izgrađenu 1925. godine stigao sa suprugom Raquel Mauri, kćerkicom Altheom i dva mjeseca starom djevojčicom Adarom, a priključili su im se i Raquelini roditelji. Sve je bilo naizgled idilično, Rakitić je dijelio autograme, skupile su se horde fotografa, reportera i novinara kako bi zabilježili lijepe trenutke iz života našeg ponajboljeg veznog igrača. Sijevale su slike po društvenim mrežama, novinama, portalima, a mještani su pucali od zadovoljstva što je baš njih Rakitić počastio svojim prisutstvom.
Sve je izgledalo odlično, a onda je uslijedio ‘nemili’ događaj. U petak prvog srpnja netko je bacio kamen na Rakitićevu obitelj i vijest je odjeknula u cijelom svijetu. Već su nas ionako svi gledali s dozom prezira jer je šačica huligana bacila par baklji na utakmici s Češkom i to kako bi ukazala na nepravilnosti u radu HNS-a. Stoga, logično je bilo i medijima, koji su katastrofalno popratili ovaj događaj i lokalnim mještanima, da prebace krivnju na huligane. Opet je krenula hajka, opet su se tražila imena, pozivalo na linč i tko zna što sve ne.
Scenarij za ‘blockbuster’
Priča koji su konstruirali pojedini mediji išla je ovako nekako. Šest mladića okupilo se u petak oko 13 sati ispred vile i krenula kamenovati rezidenciju. Porazbijali su sve prozore i vrata, a Rakitić je drhtao s obitelji u vili i čekao da napad prestane. Porazbijavši sve prozore na kući napadči su, prema prvim pričama mještana, htjeli i provaliti u vilu, ali su ipak dali petama vjetra, a Rakitić je kao pod minobacačkom paljbom jedva eskivirao sve prijetnje i odjurio s otoka brzinom svjetlosti. Scenarij je to kojeg se ne bi posramio niti redatelj američkih blockbustera s pretjerano ‘nabrijanim’ specijalnim efektima, Michael Bay. Rakitić je gliserom u pratnji osiguranja odjurio s otoka i ostavio medijima, mještanima i javnosti da zabavljaju s huliganima i incidentom.
Već drugi dan od ‘napada’ na Ugljanu, odnosno, Čeprljandni, bilo je više novinara nego turista. Pljuštala su pitanja, tko je to napravio, zašto baš Rakitić, gdje su svjedoci, tko su ti huligani, ispitivalo se mještane, policiju, a s druge strane isprike Rakitiću upućivali su svi, od medija, navijača, šire javnosti koja ni ne prati nogomet, pa čak je i ministar turizma uputio ispriku. Kumilo se i molilo Rakitića za oprost, a on je samo poručio, ‘Nitko nam ne može ukrasti osmjeh’ i to ispred elitnog hotelskog kompleska Falkensteiner u Petrčanima kraj Zadra, gdje je otišao nakon napada.
Mještani su svim prilikama pokušali ukazati kako to nije huliganski otok i kako napad nije djelo mještana koji su ga objeručke prihvatili. No, javio se i ekspert za procjene u kriznim situacijama, točnije izbornik hrvatske nogometne vrste koji je javno rekao kako osuđuje huliganski napad. “Ne znam što nam još treba da se uhvatimo u koštac s ovakvim terorizmom, vandalizmom, huliganstvom. Mi se bojimo to nazvati pravim imenom. Ne usudimo se ući u definitivnu borbu protiv toga. Te smo ljude do jučer nazivali uličnim herojima. Ovo je zadnja poruka svima nama da se osvijestimo i izađemo iz svojih čahura i da stanemo na kraj tome”, govorio je Ante Čačić vjerojatno i prije nego što je Rakitić stigao u Petrčane.
Te i takve izjave raspalile su dodatno javnost pa se odmah prešlo u bolesne konstrukcije. Opet je javnost stekla dojam da se napada sve što je Hrvatsko, opet su se pojavili orjunaši, spominjao se terorizam, propitivao se zakon o navijačima, sve huligane se tjeralo u zatvor, stvorio se toliki animozitet prema ‘napadačima’ da se samo čekalo da se ljudi počnu grupirati i s vilama i bakljama krenu u potragu za tim izopačenim razbojnicima.
No, kako su odmicali dani priča se počela stišavati jer dokaza je bilo sve manje, a svjedoci su davali neprovjerene i pomalo navučene detalje napada. Sjena sumnje počela je polako preuzimati cijeli slučaj, a kako Rakitiću nije bilo ni traga ni glasa, on je tada već bio u Dubrovniku ili gdjeveć i nije ga pretjerano bilo briga što se događa s cijelim slučajem, polako se počelo govoriti o tome kako je cijeli događaj u potpunosti izmišljen.
Druga, realnija strana priče
Pa krenimo sa zanimljivim i ovoga puta znatno realnijim činjenicama, a originalni scenarij neka uzme koji američki redatelj pa neka od njega složi SF spektakl. Kako danas stoje stvari, nitko, ali ama baš nitko nije vlastitim očima svjedočio orkestriranom napadu šestorice huligana. Niti su ih Rakitićevi vidjeli, ni susjedi, ni prolaznici, nitko u cijeloj uvali u kojoj se nalazilo pedesetak kuća. Nadalje, niti jedan prozor na vili ‘Mariji’ nije bio razbijen, a prema prvim pričama bilo je više stakla nego trave oko kuće. Sve je bilo na svojemu mjestu, od prozora u prizemlju na katu, do vrata, fasade su bile bez ogrebotine. Čovjek se odmah može zapitati, kakvo su to ‘kamenje’ bacali huligani? Od stiropora možda? Jedino što je bilo razbijeno bilo je ukrasno staklo na trijemu vile, a trijem je udaljen od kuće koji sedam metara, prenosi Slobodna Dalmacija.
Nadalje, na trijemu gdje je razbijena staklena stijena od kojih metar sa metar, nije pronađen niti jedan kamen koji odgovara kamenju koje se može pronaći u okolici kuće. Štoviše, takvog kamenja navodno nema ni uz more, a ni kako su kazali susjedi iza vile nema sličnog kamenja. Na koncu zaključeno je kako takvog kamenja nema nigdje u okolici vile ‘Marije’. Policija je na koncu, kao što smo već kazali, utvrdila da je kamen kojim je razbijeno staklo došlo iz vrta vile jer je riječ o ukrasnom kamenu. To dalje implicira kako je napadač koji je razbio staklo bio u vrtu vile. No, kako je kamen težak skoro dvije kile i ovećih je dimenzija 25 puta 25 centimetara jasno je kako za baciti takav kamen treba imati ponešto snage jer ako je bačen s vanjske strane vile taj netko je trebao imati dobar zamah jer je trijem udaljen više od deset metara. Zid je na tom dijelu visok metar i pol, stoga ili je napadač bio izuzetno snažan ili je netko kamen bacio iz vrta u kojem su nadzorne kamere bile pogašene.
Potom, kao što je policija potvrdila, nadzorne kamere, odnosno, njih desetak postavljenih po uglovima kuće i na trijemu, nisu radile, stoga policija nema snimku kojiom bi našla počinitelja. Potom, načelnik općine Preko, Karlo Novoselić, inače rođeni Čeprljanđanin, stigao je prvi na mjesto događaja, ali u vili nije bilo Rakitića. Ni pola sata od kamenovanja kuće, Rakitić je otišao u obližnju pizzeriju gdje je sjedio na piću sa svojim bivšim reprezentativnim kolegom Danijelom Pranjićem i još trojicom prijatelja. Načelniku je bilo malo sumnjivo jer po svoj logici ako je nekome napadnuta obitelj on bi trebao biti s njima i čekati policiju da napravi očevid. Policija i načelnik došli su do Rakitića i obavili, kako se čini prvi i jedini razgovor.
Svega dva dana nakon napada na vilu, počele su kružiti priče, da li izmišljene i točne još se ne zna, ali jedna je priča govorila kako su se Rakitić i Pranjić večer prije incidenta dobro zabavljali u jednom lokalu, a zabava je trajala do dugo u noć i došli su kućama vrlo rano ujutro. Priča dalje kaže kako je to loše ‘sjelo’ Rakitićevoj supruzi koja je ostala u vili s obitelji i da je na koncu izbila svađa te da je u svađi nastradalo i staklo. No, to je opet malo nategnuto jer zašto bi se od bračne svađe i razbijenog stakla napravio ovakav ‘show’ u kojem se na noge diže policija pa na koncu i cijela Hrvatska. Logika i dalje nalaže kako je ipak riječ o nepoznatom počinitelju. Opet, neki tvrde kako je izbor nove lokacije u zatvorenom kompleksu u Petrčanima koji je u potpunosti zatvoren, bila kazna Ivanu Rakitiću jer je malo tulumario s društvom. Tamo bi ga, prema pričama, Raquel mogla držati pod kontrolom.
Druga priča je ta da je kamen bacio odlutali pacijent Psihijatrijske bolnice. Ta je priča bila slamka spasa u vrijeme kada je cijela Hrvatska osuđivala ‘huligane’ s Ugljana. Nije rijetkost da pacijenti tamošnje psihijatrijske bolnice odlutaju na otoku, ali priča da je pacijent pročitao u novinama da je Rakitić na otoku, potom prepješačio tri kilometra, bacio kamen i vratio se nazad u ustanovu, jednostavno su nevjerojatne i to toliko da ih se može dodati u onaj SF scenarij američkih blockbustera.
Koja je uloga čistaćice u cijeloj priči te što kaže načelnik Novoselić pročitajte u nastavku analize portala Dnevno.hr
