Nedolazak na sjednice Sabora zastupnici mogu pravdati radom na terenu i drugim obavezama, jer zakonski gledano nemaju radno vrijeme (kada doći i koliko aktivni trebaju biti na Markovu trgu određuju sami).
Neki iskorištavaju tu mogućnost i bez osjećaja odgovornosti zanemaruju svoje političke dužnosti, mogli bismo kazati izigravaju povjerenje koje su im, kroz izbore, poklonili građani RH. Sjećamo se primjera Željka Keruma koji je od prosinca 2011. do prosinca 2012. svega dva puta bio u Saboru, a govorio nijednom.
Odmah po dolasku na vlast zastupnici MOST-a otvorili su pitanje sankcioniranja zastupnika koji ne dolaze u Sabor. Za one lijene planirana je kazna od 1.500 kuna, no po putu, baš kao i rad same Vlade, zaštekala je ova odluka.
137 ruku jučer se vijorilo u zraku “za” pad Sabora. U ovom sastavu opstali su nikad kraće, od 28. prosinca do 20. lipnja 2016.
U tom vremenu Miro Bulj govorio je najviše – 216 puta, dok Sandra Perković, Tomislav Čuljak, Josipa Rimac, Mirko Rašković, Ranko Ostojić, Ivan Anušić i Željko Dilber – nijednom.