Jedan od heroja hrvatske reprezentacije, Zadranin Danijel Subašić davno je obećao sebi i javnosti kako neće proći ni jedna utakmica a da za kraj ne obuče majicu s likom svog prijatelja i bivšeg kolege nogometaša Hrvoja Ćustića.
Prošlo je osam godina od tragične pogibije Hrvoja na Stadionu, kada je u utakmici protiv Cibalije u žaru borbe za loptom glavom udario u betonsku ogradu.
Dok je Danijela, neosporno je, uspomena na prerano otišlog zadarskog nogometaša nikada neće izblijediti.
Tomislav Rogić, dugogodišnji vratar i trener vratara koji je pod svojim okriljem imao Danijela samo u superlativima priča o našem Subi, ponajprije kao čovjeku, a onda naravno i kao sportašu.
– Danijel je jako vezan za Zadar. Pravi je gradski dečko koji je odrastao stotinu metara od stadiona. Obojica živimo vani, on je kako znamo izuzetno zaposlen, ali javi se baš svaki put kada dođe u Zadar, makar je to i jednom, dva put godišnje, priča Rogić.
U vremenu kada je Rogić čuvao gol NK Zadra, mladi je Danijel počinjao svoju karijeru. Baš kao i Hrvoje, čije je prijateljstvo i povezanost promatrao.
– Bili su jako vezani, generacija, ušli su zajedno u nogomet, išli na treninge, kasnije kada bismo putovali na natjecanja obavezno su bili cimeri u sobama. I onda se dogodila strašna tragedija. Kada se igrala ta druga minuta dvoboja Zadra i Cibalije, Danijel je bio na golu i ispucao je loptu za kojom je Hrvoje potrčao. Sljedeći momenat bio je koban…, prisjeća se Rogić.
Iako ga više nema, tugu sklanjamo sa strane, jer Hrvoje će zauvijek ostati u srcima Tornadovaca i Zadrana, ponajprije Danijela čijem se sportskom angažmanu i talentu ovih dana divi cijeli svijet. Naravno, i mentor Rogić koji je od prvog dana prepoznao njegov potencijal. Ponosan je kako je Subašić iskoristio savjet Modrića i obranio Ramosov penal.
O mladoj reprezentaciji misli sve najbolje.
– Ma nemam što reći nego super, odlično, samo da ekipa tako nastavi i ode što dalje, a vjerujem da hoće!, kazuje Rogić.
