Kakav će biti lipanj, kakav srpanj, kakav kolovoz, kad je riječ o KK Zadar s. d. d.? Ljetni mjeseci u klupskom življenju oduvijek su imali svoje faze, od kojih je neizostavna bila ‘zimski san’, makar koliko ta faza trajala, jer se ne bi događalo ništa značajno. Slično ili istovjetno bit će i u predstojećem razdoblju jer iako je formalno trgovačko društvo, Zadar je klub koji egzistira isključivo na javnom novcu. No, kako je javnoga novca zadnjih godina bilo sve manje, a tendencija je da će ga sve manje i biti, financijski segment postajao je sve zamršenije i zamršenije klupko.
Istodobno je klub kao takav značajno izgubio na ugledu, što se manifestiralo na tretmanu kod HKS-a u Ligi za prvaka u i polufinalu doigravanja i kao cjelina došao je do točke na kojoj je, recimo, KK Split. Sportski segment, pak, godinama nije napravio ništa suvislo, tek bi se tu i tamo pojavio poneki igrač kao posljedica izreke da iznimka potvrđuje pravilo, a godinama i godinama se kupovalo i neznalački i bez jasnih kriterija (na brzinu samo neki primjeri: Henrik Širko, Ante Đugum, Drago Pašalić, Jozo Brkić, Bariša Krasić) za što nikad nitko nije povukao konzekvence. Naime, radi se o sklapanju štetnih ugovora jer ne treba zaboraviti da je klub – trgovačko društvo.
Tako se u klubu svašta ispreplelo i proželo, a puno je toga zamagljeno i pod skutima predstečajne nagodbe koja je nominalno klub odmakla od stečaja, ali ne i posve jer kad je došlo vrijeme da se počnu isplaćivati vjerovnici, opet se trčalo na gradsku blagajnu. Neki od vjerovnika ipak su se obraćali i FIBA-i tražeći kod nje zaštitu svojih prava pa su to i dobili (najnoviji primjeri su Goran Vrbanc i Jozo Brkić) pri čemu se klub nastoji (o) braniti i tvrdnjom da FIBA ne može biti iznad hrvatskih institucija. Zanimljivo je da klubu u tomu nitko iz hrvatskih struktura nije priskočio u pomoć, a trebao je, što opet ukazuje na to da mnoge izvan Zadra nije baš briga za Zadar.
Dakle, nedavne riječi dr Zvonimira Vrančića, dogradonačelnika, da će Zadar igrati i samo A 1 ligu ako treba, sasvim su ozbiljna – kako se danas voli reći – poruka da će ubuduće i dalje biti javnoga novca, ali u znatno manjoj količini nego donedavno. Gradska blagajna teško se puni, nije to tajna, ali i bez toga uvijek se valja zapitati zašto se onda strukture kvalitetno ne pozabave iznalaženjem zainteresiranog ulagača. Prethodna priča o tomu kako turska Doguš Grupa samo što nije ušla u klub, pa je odjednom odustala, očito je bila samo – priča. Odlučna i konkretna politika uvijek zna pronaći izlaz. A Zadar je, uz pomoć RH, sagradio pet košarkaških dvorana, najveća prima devet tisuća gledatelja i došao je do trenutka kad je izgledno da će svih devet tisuća sjedala biti dovoljno, nažalost, za cijelu cjelcatu sezonu!