Prema Klajićevu Rječniku stranih riječi garota (španj.) je željezna naprava kojom su nekad u Španjolskoj izvršavali smrtne osude gušenjem. Možda malo pregrubo zvuči, ali Vicente Del Bosque napravio je sve što je mislio da treba napraviti kako bi njegova strateško-taktička ideja na suparnika djelovala istovjetno kao srednjovjekovna garota na nekog nesretnika osuđenoga na smrt. U toj njegovoj ideji jedna od temeljnih odrednica bila je potpuna dominacija u kontroli lopte što se i dogodilo, ali samo uvjetno, jer to potvrđuje podatak da je Španjolska loptu imala 60 posto vremena, te da je ostvarila 650 dodavanja, od čega uspješna 603. To su goli podaci koji sami po sebi potvrđuju Del Bosquove temeljne smjernice, ali kontekst zbivanja na travnjaku nije bio oslikan onim bojama kakve je želio španjolski strateg.
Ne, kontekst priče s travnjaka u naravi je bio onakav kakvim ga je većinu vremena činila Hrvatska. Riječ je o tomu da je strašna srednjovjekovna naprava za gušenje bila samo oblanda, ne i stvarni predmet ‘omotan’ oko glave, trupa i nogu hrvatskih reprezentativaca. Dapače, vidjelo se da je španjolska garota zapravo s aspekta djelotvornosti Furije bila disfunkcionalna spram Vatrenih koji su, osim malo u početku, u svakom trenutku iskazivali punu slobodu i punu djelotvornost moždanih vijuga (dakle, kisika je za sive stanice bilo koliko voliš), što se manifestiralo fantastičnom demonstracijom nogometnih vještina. Del Bosque je, ako ćemo pravo, imao još jedan problem. Igrači mu, svjesno ili ne, nisu cijelo vrijeme ‘išli’ 100 posto i pokazalo se, to jest potvrdilo, da je španjolski izbornik ‘fulao’ što nije u početnu postavu stavio trojicu, četvoricu novih igrača, svakako više željnih igre od glavnih zvijezda.
U konačnici je Hrvatska profitirala u većoj mjeri od tri osvojena boda i prvoga mjesta u skupini. Čačić je relativno iznenađujućom i brojnom promjenom u početnom sastavu i igračima i naciji pokazao da nedodirljivih nema, da se na svakoga igrača ozbiljno računa, pa i da na njega treba računati u daljoj budućnosti jer on, zorno je, vjeruje mladićima poput Vrsaljka, Pjace, Jedvaja, Roga… Ukupno, tri nastupa u skupini, dvije pobjede (Turska, Španjolska) i jedan, malo i nes(p)retan remi (Češka), iznjedrili su spoznaju da Hrvatska ima i širinu i dubinu kvalitete, da ima visoku i sportsku i domoljubnu motivaciju za nove sljedeće izvrsne nastupe na ovom velikom natjecanju…