Sredinom 16. stoljeća mletačka je vlast odlučila porušiti tadašnje istočno predgrađe Varoš. Prostor je iskorišten za podizanje vojnih objekata pod imenom Forte, a danas na prostoru Perivoja Vladimira Nazora nalazimo neke od objekata, poput dijela manje vojarne koja služi tvrtki Nasadi, te jedne nekad velike, podignute na mjestu prethodne manje vojarne, u kojoj je nekoliko srednjih škola. U veoma dobrom stanju je i cisterna što je podignuta 1659. i ima bunarsku krunu s krilatim lavom. Tijekom stoljeća u brojnim zahvatima utvrda Forte dobila je i podzemni dio, niz povezanih hodnika dužinom cijeloga oboda.
Perivoj je nastao 1888. za što se najviše zalagao onodobni namjesnik Dragutin Blažeković. Dvije godine poslije dolaska u Zadar gdje je djelovao do 1890. Blažeković se pobrinuo za nacrt, te za materijal i sve ostalo. Zabilježeno je kako je gotovo svakodnevno nadzirao sve radove i to do trenutka dok nije svojevoljno otišao iz Zadra u mirovinu. Umro je 1893. u Celovecu. Gradske vlasti perivoju su dale njegovo ime, premda se on tomu protivio, ali zasluge su njegove bile velike.
Današnji izgled i sadržaj perivoja jednim su dijelom još iz Blažekovićeva vremena, a postupni zahvati doveli su do otvaranja sjevernih vrata, do izgradnje maloga ribnjaka, te do postavljanja Blažekovićeve biste, kao i jedne biste Franje Josipa. Obje su uklonjene u doba talijanske okupacije i vlasti nad Zadrom. U 2. svj. ratu bilo je još nekih zahvata, no perivoj je u dobroj mjeri sačuvan, a poslije 2. svj. rata, te poslije osamostaljenja i neovisnosti RH i kvalitetno održavan. Godine 1968. perivoj je uvršten u kategoriju spomenik vrtne arhitekture.