Dolazite nam uskoro u Zadar, koliko ste upoznati s našim gradom?
Odmah moram reći da nikada nisam bila u Zadru. Bila sam u blizini u nekoliko navrata, ali u Zadar nisam dolazila. Željela sam i prije da posjetim grad, međutim, nisam imala slobodnog vremena. Ali, sve se u životu dešava s razlogom. S druge strane, prijatelji su mi pričali o Zadru, tako da jedva čekam da prošetam Kalelargom, popijem kafu i da malo prodišem na svježem zraku. Pored toga, imam neki plan da vidim što me interesuje, e sad hoću li stići, to je već drugo pitanje. Sigurno da moram otići do Rive vidjeti Orgulje i Pozdrav Suncu. U Arsenalu ću nastupiti sa Antom Gelom na gitari i Zvonimirom Šestakom na kontrabasu, a oni su već nekoliko puta bili u Zadru, tako da, što se mene tiče, tonska proba će za mene malo kraće trajati.
U vašem repertoaru često se nađe pjesma “Što te nema” Jadranke Stojaković. Kako ste doživjeli njezin odlazak?
Uh, to je baš bilo teško. Kao da se veliki dio mene odlomio. Baš se nikako ne mogu pomiriti s tim. U kratko vrijeme otišli su Arsen i Kemo, pa onda Jadranka i ta praznina se ne može ni na koji način nadomjestiti. Prošlo mi je cijelo djetinjstvo pred očima, jer sam odrastala uz njihovu muziku i teško je svakom ko je imao priliku uživati u njihovoj muzici. Zaista veliki gubitak.
Kako ste se sami odlučili za sevdah, a ne za zabavnu i pop glazbu koja je, vjerujemo, profitabilnija?
Sevdah je moja prva ljubav i nisam, vjerujte mi na riječ, ništa svjesno uradila. To je vjerojatno bilo već zapisano. Kada srce odlučuje, sve drugo je nevažno. Ja sam odrasla uz sevdalinke i to su pjesme koje su me ujedno i učile i obogaćivale i nikada prije nisam ni pomišljala o muzičkoj karijeri, jer me život gurao u drugu stranu. Što znači da sam tu iz sasvim drugačije priče. Dakle, nemam neko racionalno objašnjenje. Mislim da sam se samo vratila na svoj iscrtani put.
Je li teško živjeti sa sevdahom, u smislu izrazito naglašenih emocija koje neprekidno proživljavate i prenosite na publiku?
To su uvijek specifične situacije. Veoma je teško na sceni nastupati kada suštinski niste profesionalac, i još kada vas pogodi energija ljudi koji dođu na koncert, a izvodite pjesme koje nose jake poruke, onda stvarno nije lako. I još valjda kako godine idu, “borba” je na sceni od prvog do posljednjeg minuta.
Uz kakvu ste glazbu vi odrasli te kako gledate na “lake note” uz koje stasa većina mladih naše regije?
Ma to je bila druga dimenzija kada je vinil vladao svijetom. Kreativnost je bila izuzetno važna. Pa i izdavačke kuće su insistirale na različitosti i autentičnosti. I sve je bilo važno, kako muzičarima tako i slušateljima. Od izgleda omota vinila do redoslijeda pjesama na A i B strani vinila. Taj seriozan pristup je stvarno omogućio da muziku i priču jednog izvođača možete ocijeniti i doživjeti na najbolji mogući način. Danas je to sve drugačije. Život je puno brži, i nemaju ljudi baš puno vremena da doživljavaju muziku na takav način, a i termin nosač zvuka više i nema nekog smisla, kad imate priliku da skinete pjesme s interneta u 60 sekundi i da preslušate jednu ili dvije pjesme s nekog albuma. Znam da je za nove generacije ovo što pričam daleka povijest, i ja se pomalo osjećam kao dinosaurus kada pričam o tome, ali vrijedno je spomena povratak vinila i znam da će biti interesantno i novim generacijama. Jeste da smo u 21. stoljeću i da upotreba novih tehnologija otvara neslućene mogućnosti, ali mislim da neke dokazane vrijednosti ne bismo trebali tako lako odbaciti. A što se tiče današnjih trendova u popularnoj muzici, zaista ne bih komentirala, jer o ukusima je teško govoriti. Neka slušaju šta im srce želi. A danas je sve na klik miša daleko, i ako ih nešto drugo zainteresira, lako se može naći.
Velik dio života radili ste u Europskoj komisiji u Sarajevu. Kako gledate na aktualnu političku situaciju u zemljama bivše Jugoslavije? Jesmo li se oslobodili okova prošlosti i živimo li uistinu proeuropski?
– Ma ne. Tek smo na počecima konzumiranja demokracije. Naročito se to vidi kad ljudi izađu na izbore i onda među lošim kandidatima traže manje lošeg kandidata za kojega će glasati. Pa se onda svi pitaju kada će imati bolje političare. Odgovor je – nikada ako tako sagledavamo problem. Sve dok ljudi ne shvate da je ključ demokracije u njihovom džepu i da svaki političar mora zavrijediti povjerenje i dokazati da radi u interesu svih građana, a ne samo grupe odabranih. Dakle, politička situacija isključivo ovisi o zrelosti i hrabrosti građana koji glasaju ili ne glasaju na izborima. Ali baš vam je ovo pitanje teško za kraj. Znam zasigurno da na koncertu u Arsenalu 09.07. neće biti politike ni pod razno. Prvi put sam u Zadru i željela bih da se što bolje upoznamo i da odmorimo od svega teškog barem na dva sata.