Prije 54 godine svečano je pušten u promet zadarski most, a mlađim generacijama vjerovatno je ostala nepoznata činjenica kako se most mogao i otvarati. Podsjećaju na to dijelovi u konstrukciji vidljivi i danas. Ali, o čemu se zapravo radilo, i zašto je most ipak na koncu ostao bez svoje dodatne funkcije, propuštanja brodica u luku?
Tehnički pregled mosta obavljen je u svibnju 1962, i u izvješću je stajalo da su radovi obavljeni dobro, ali da su uočeni neki nedostaci koji nisu takve naravi da bi dovodili u pitanje stabilnost i upotrebljivost objekta. Jedino je otvaranje bilo upitno i to iz strogo tehničkih detalja. Jedan od stupova koji su jamčili stabilnost nije se mogao zabiti u morski mulj do predviđene dubine. Zbog toga je povjerenstvo odlučilo da bi bilo najbolje da se most nakon tehničkog pregleda i prijama ne otvara u svom središnjem dijelu.
Zbog toga se most otvorio samo jednom, što je i zabilježeno na fotografiji autora Vicka Zaninovića.
Još je nekoliko činjenica oko otvaranja mosta: prema projektu, otvaranje je trebalo biti hidraulično, a to postrojenje bilo je izuzetno skupo, oko 30 000 američkih dolara. Zbog nedostatka novaca, montiran je elektromotor, što je sve i funkicioniralo na tehničkom pregledu, a nakon toga sve je ostalo kako je.
Zanimljiv je i detalj kako se ispitivala stabilnost mosta. Po prvi put, most se testirao uz pomoć žive sile. U to vrijeme u Zadru su bile brojne kasarne, pa nije bilo problem skupiti dvjestotinjak vojnika koji su činili opterećenje. Most je prošao sve testove.
