Budući da mnogi ljubav smatraju najvažnijom emocijom, brojna psihologijska istraživanja bila su posvećena istraživanju tog fenomena. Pritom je dio znanstvenika uložio trud u istraživanja interpersonalne privlačnosti, koja su pružila odgovor na pitanje jesu li uspješnije veze sličnih ili različitih osoba.
Svi znamo da je potrebno poštovati individualnost svake osobe – no, također znamo i koliko je to ponekad teško. Ponekad nas nečije navike ili osobine živciraju ne zbog toga što su objektivno loše, nego zato što ih ne razumijemo, sami ne prakticiramo ili ih općenito ne smatramo korisnima. Svaka ta različitost može (ali ne mora) dovesti do nerazumijevanja, nesporazuma i otvorenog konflikta, koji može označiti prerani kraj potencijalno divne ljubavne priče.
Stoga ne začuđuje poklapanje u rezultatima velikog broja istraživanja privlačnosti koja pokazuju da iako ljudi vole izjavljivati da bi radije imali partnere različite od sebe, uglavnom kao partnere biraju osobe sličnih svjetonazora i osobina.
Za dugoročan romantični odnos, najboljom opcijom pokazalo se odabrati partnera sa sličnim osobinama, vrijednostima i religijom. Sličnost u navedenom smanjuje broj potencijalnih konflikata, što zauzvrat dovodi do intenzivnijeg osjećaja zajedništva i veće stabilnosti odnosa. Time se objašnjava i pojava „prijateljstva s povlasticama“, koje nerijetko preraste u romantičan odnos, upravo zbog sličnosti na kojoj se prijateljstvo i zasniva.
Iako se pomisao na partnera različitog od nas može doimati intrigantnom, često pritom gledamo samo na dobitke od različitosti, ne računajući na njezine potencijalne negativne posljedice. No, ne treba ni na različitosti nužno gledati kao na izvor problema, već radije kao razlog za bolje promišljanje o budućim postupcima. Naposljetku, različitost i promjene temelj su evolucije koji je omogućio razvoj ljudskoj vrsti te zasigurno krije i poneku prednost, pod uvjetom da joj se pristupi na ispravan način.