Na pitanje koji su najopasniji otrovi, odgovor bi sigurno sadržavao cijanid, arsen ili strihinin. No, oni ustvari ne bi ušli ni među deset najubojitijih tvari na planeti.
Za početak, navedimo na koji se način mjeri toksičnost. Riječ je o mjeri LD50 (engl. lethal Dose, 50%) gdje se toksičnost otrova računa količinom koja je potrebna kako bi se usmrtilo 50% ciljane populacije, a izražava se po kilogramu tjelesne težine. Primjerice, toksičnost cijanida iznosi oko 6 miligrama po kilogramu.
Navodimo otrove koji su nekoliko stotina puta smrtnonosniji, bez obzira na koji način ih čovjek unese u tijelo.
1. Ricin
Navedeni otrov poznat je iz serije Breaking bad u kojoj je Walter White koristi kako bi eliminirao svoje protivnike. Postao je zloglasan kao sredstvo kojim je bugarska komunistička vlast izvršila atentat na poznatog političkog emigranta Georgija Markova. Ubojica je Markovu uštrcao supstancu u leđa pomoću posebno dizajniranog kišobrana u Londonu 1978. godine.
Otrov se dobiva iz biljke Ricinus communis, a nakon što uđe u organizam, ima poguban utjecaj na sintezu proteina u stanicama, izazivajući staničnu smrt. Ako ga se unosi oralno, njegov LD50 je 1-20 miligrama po kilogramu, a upola manji ako ga se ubrizga.
2.VX
Nastao je kao rezultat potrage za efikasnijim insekticidom početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, a pokazao se kao previše toksičan u poljoprivredi. Riječ je o nervnom otrovu koji onemogućava prijenos živčanih impulsa između stanica, što ima za posljedicu nekontrolirani rad mišića i smrt gušenjem. Do sad je poznato da je od ovog otrova umrla jedna osoba, bivši pripadnik japanske sekte Aum Shinrikyo, a njegova toksičnost kreće se oko 3 mikrograma po kilogramu.
3. Batharotoksin
Uporaba batharotoksina svojstvena je indijanskim plemenima koja žive u zapadnom dijelu Kolumbije. Indijanci ovaj otrov dobijaju iz kože minijaturnih žaba prislanjajući ih uz vatru kako bi potaknuli na lučenje otrova. Dobivenim otrovom mažu strelice koje potom ispaljuju pomoću posebnih puhaljki. Njegova toksičnost iznosi 2 mikrograma po kilogramu, što znači kako čovjeka može usmrtiti masa otrova veličine dva zrna soli.
Zanimljivo je napomenuti kako žabe nisu izvorni nosioci otrova, već ga u svoj organizam unose kroz ishranu, vjerovatno konzumiranjem otrovnih pčela.
4. Maikotoksin
Dobiva se iz morskog planktona koji se odlikuje središnjom jezgrom s dva okomito položena biča, a odlikuje se složenom molekularnom strukturom, što njegovo sintetiziranje u laboratorijskim uvjetima čini iznimno teškim. Ovo je otrov koji djeluje na srce, izazivajući srčani zastoj. Njegova otrovnost prema ljestici nešto je manja od batharotoksina.
5. Botulin
Unatoč neslaganjima oko razine toksičnosti nekih drugih supstanci, svi znanstvenici se slažu kako je botulin najsmrtonosniji otrov poznat čovjeku, čiji LD50 iznosi 1 nanogram po kilogramu. Ova doza može usmrtiti čovjeka od 70 kilograma.
Prvi zabilježeni slučaj trovanja botulinom seže u 18. stoljeće, i to uslijed nepravilno pripremljenih kobasica. Valja napomenuti kako postoji nekoliko vrsta botulina, gdje je tip A najsmrtonosniji. Svi botulinski otrovi spadaju u polipeptide.
Sam otrov izaziva paralizu, pa je to razlog što se minijaturne količine botulina koriste u kozmetičkoj industriji, gdje botoks ubrizgan u mišić zaustavlja njegov rad, omogućavajući tako opuštanje mišića koji u suprotnom izazivaju boranje kože.
Osim toga, koristi se i u liječenju paraliziranih mišića lica, koji, ako se ne liječe, mogu dovesti do strabizma.
