Ivana Haberle, predsjednica udruge ‘Žene u Domovinskom ratu – Zadar’ gošća je susreta ‘Večer u knjižari’ u srijedu 18. svibnja u knjižari ‘Verbum’ u Zadru s početkom u 20,30 sati. U mjesecu svibnju koji je u znaku osobitog spomena žene, ta medicinska sestra, djelatna u Zavodu za javno zdravstvo Zadar u službi za socijalnu medicinu i odgojiteljica za predškolski odgoj, na susretu će predstaviti bogati osobni i angažman Udruge. Nizom aktivnosti kao društveno angažirane aktivistice promiču dostojanstvo hrvatske žrtve i čuvaju spomen na stradanje branitelja i civila u Domovinskom ratu.
Kao korektiv društvenih zbivanja u civilnom sektoru, Haberle i Udruga su nositelji raznih aktivnosti kojima putem dokumentiranja pisane riječi, organizacijom tribina, predavanja, hodočašća i javnih nastupa, promocijom djela kulture, bivaju veleposlanikom autentičnih događaja koje su osobno proživjeli, vođeni stavom: „Želimo vraćati vodu izvoru. Ne dozvoljavamo da nas nitko drugi uči kako je bilo i što se dogodilo, ako smo mi sami direktno i osobno proživjeli sve te događaje. Kao majke i čuvarice ognjišta, želimo doprinijeti našem društvu i domovini za života, kako bi baština istinskih vrijednosti izgrađenih na pravom temelju ostala iza nas generacijama koje dolaze. Na nama je da sijemo“.
Kakav je to temelj, koje inicijative poduzimaju, kako javno, argumentirano i kritički reagiraju neovisno o nositeljima političke vlasti, što sve čine u domovini i svijetu – Haberle će reći na susretu koji moderira Ines Grbić. Kao zauzete čuvarice domovinskog i narodnog sjećanja, Udrugu karakterizira to da na svakom mjestu gdje izražavaju pijetet hrvatskim braniteljima, poimence čitaju sva imena ubijenih.
Haberle je urednica pet knjiga: ‘Koracima nade u istinu’ (zapisana svjedočanstva žena iz Zadarske županije koje su na razne načine stradale u agresiji na Hrvatsku), ‘Svjedočanstva žena otoka i priobalja’ (zapisi žena koje su dok je Zadar bio u mraku i pod napadima, na otocima prale krvave plahte i odjeću stradalnika iz zadarske bolnice, a potom je neosvjetljenu u prijevozu noću vraćale u Zadar), ‘Krhotine djetinjstva’ (zapisi sada odraslih osoba iz cijele Hrvatske koji su kao djeca proživjeli stradanje), ‘San prognanika’ autorice Anke Birkić, koja je za vrijeme rata na škartocima i wc-papiru pisala pjesme te knjige zavičajno-domoljubne poezije ‘Bura u duši’ autorice Silvije Vrljičak Budan. Haberle je i autorica stihova u slikovnici ‘Srca mala kažu hvala’ koju je osmislila kao edukativni materijal koji govori o prevenciji kardiovaskularnih bolesti koju djelatnici Zavoda provode u dječjim vrtićima.
Haberele je rođena 7. siječnja 1973. g. u Benkovcu kao peto od šestero djece u svojoj obitelji. Rodom je iz Bulića, mjesta 12 km udaljenog od Benkovca, u smjeru Knina, koje je među prvima bila žrtva napada u agresiji na Hrvatsku. S nepunih 18 godina, bez znanja roditelja, prijavila se u Zbor narodne garde i prijavila za odlazak na teren te je 14. rujna 1991. g. obukla odoru hrvatskog vojnika. Tek što je maturirala, bez stažiranja, postala je medicinskom sestrom na bojišnici i djelovala na području Gorica – Galovac – Škabrnja. Suprug Igor ju je zaprosio na ratištu nakon 26 dana poznavanja. Majka je troje djece.
