Vlasnik Žita Marko Pipunić podiže iz temelja novu mesnu industriju s ciljem proizvodnje dva milijuna pršuta, no zbog stalne promjene pravila vezanih uz ruralni razvoj upitno je hoće li taj projekt, najveća proizvodna investicija u Slavoniji u posljednjih 40 godina, država podržati ili u končanici opstruirati. Nismo pogriješili, tvrdi Pipunić u intervjuu, obrazlaže zašto bi posao koji su odradili na pripremi za natječaj za ruralne potpore mogao biti uzor drugima te otkriva kakva je sudbina njegovih ulaganja.
Objavljeno je da da ste se prijavili na natječaj s nekoliko povezanih tvrtki, što je navodno nedopustivo?
Tu nema nikakvih nejasnoća. Svi poslovi na pripremi i prijavi projekata odrađeni su krajnje transparentno. Vjerujem da će jednom biti i školski primjer onima koji žele aplicirati za sredstva iste ili slične namjene. Prve najave Fonda za ruralni razvoj pojavile su se prije tri godine. Ozbiljno smo shvatili i političke poruke, ali i praktične operativne informacije iz Ministarstva i odmah smo se primili posla. Zaposlili smo 12 mladih obrazovanih ljudi koji su na projektu počeli raditi nakon što su preuzeli fakultetske diplome. Ljudi su uložili jako puno truda, danonoćno su živjeli posao i proputovali desetke tisuća kilometara kako bi bili sigurni da idemo u pravom smjeru. Angažirali smo jako puno sredstava i održali nekoliko sastanaka s predstavnicima Ministarstva i Agencije za plaćanja. Konačno, dočekali smo i natječaj i u svakom pogledu su naši projekti bili prihvatljivi za ulaganja. Na natječaj za operaciju 4.2.1. prijavili smo tri tvrtke kojima je vlasnik Žito, no to je u potpunosti u skladu s natječajem, a o tom se možete uvjeriti na javno objavljenim odgovorima i pitanjima korisnika. Stoga nas nije iznenadilo kad smo u rujnu 2015. dobili odluke o dodjeli sredstava za tri prijavljena projekta u operaciji 4.2.1., svaki po 38.482.500 kuna. Kako je vrijednost ulaganja u ta tri prijavljena projekta veće od 350 milijuna kuna, postotak potpore je ispod 33%. Naša ukupna ulaganja u novu industriju iznose oko 550 milijuna kuna, što znači da je ukupni iznos potpore 21 posto.
Znači, sve ste odradili po pravilima?
Sve je to rezultat jako dobre pripreme. Ili, da se izrazim sportskim rječnikom, puno smo i kvaliteno trenirali. Imamo, dakle, valjane odluku o dodjeli sredstava jer smo poštovali sve propise. Usto, projekti su gotovo dovršeni. Tvornice tek što nisu krenule s proizvodnjom. Ne znam kome je danas u interesu pokušavati opstruirati proceduru, naš trud, investicijski ciklus i činjenicu da smo do samog završetka uspješno doveli sva tri projekta, odnosno da smo razvili baš one projekte zbog kojih je i formiran Fond za ruralni razvoj.
Mislite li da ste pogriješili? Ako vam odbiju projekte, hoće li to utjecati na investicije i poslovanje?
Nismo pogriješili. Cijelo smo vrijeme bili transparentni, spremno smo predstavili projekt gdje god je trebalo, konzultirali smo se praktički oko svakog detalja i sve što smo napravili u potpunosti je u skladu s natječajem. Odluke o dodjeli sredstava iz rujna prošle godine potvrdile su da je naš trud i angažman bio ispravan, pa smo hrabro krenuli u realizaciju projekta. No, danas smo, u najmanju ruku, zbunjeni. Projekt je gotovo dovršen, a o odobrenim sredstvima nemamo nikakvih povratnih službenih informacija. U međuvremenu, u projekt smo ulagali sredstva iz svoje tekuće likvidnosti i zbog toga bi sad moglo doći do usporavanja nekih drugih investicija i eventualnog razmatranja kreditiranja nekih OPG-ova iz lanca koji godinama održavamo. Zbog toga ćemo još pričekati službene informacije o statusu odobrenih sredstava, a ako bude potrebno, poduzet ćemo sve zakonske mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju da bismo zaštitili svoje poslovanje. Nerado razmišljam o tužbi protiv države, ali učinit ćemo to ako bude potrebno.
Koliko bi investicija u pogone za preradu mesa trebala podići proizvodnju u Slavoniji i povećati zaposlenost?
Riječ je o četiri odvojena projekta, odnosno četiri tvornice u koje smo investirali oko 550 milijuna kuna, a u taj je iznos uračunat i obrtni kapital. Investicija uključuje pogone za proizvodnju pršuta, trajnih salama, trajnih mesnih proizvoda i najmoderniji regionalni pogon za narezivanje i pakiranje trajnih mesnih proizvoda. Prva dva pogona imaju uporabnu dozvolu, u trećem će ovih dana biti proveden tehnički pregled, a pakirnicu ćemo pustiti u rad sredinom kolovoza. Na projektu radimo već tri godine, a posljednjih devet mjeseci koncentrirani smo na gradnju i opremanje tvornica koje će u regiji stvoriti potrebu za novom sirovinom pogodnom za preradu. Najmodernija tehnologija omogućit će dobivanje vrhunskih proizvoda koje možemo ponuditi na zajedničkom EU tržištu, ali i šire. Uvjet za kvalitetan proizvod je ulazna sirovina i vrhunske genetike iz naše regije. Krajnji nam je cilj stvoriti uvjete da se u Slavoniji može proizvesti oko dva milijuna pršuta godišnje jer je to, prema našim analizama, regionalni potencijal.
Svakodnevno slušamo jadikovke da Slavonija propada, mladi odlaze, vlada opća letargija, depresija.
Aktualni migracijski trendovi ne mogu se mijenjati preko noći. I nisam siguran da ih čak i ovako veliki projekti mogu naglo zaustavljati, ali dugoročno gledano mislim da su baš ovakve poslovne inicijative neka vrsta rješenja za Slavoniju. No, prvo moramo biti svjesni da danas živimo u velikoj državi koja se zove Europa i da ljudi iz, primjerice Osijeka, mogu birati hoće li na put od 800 kilometara do Munchena ili do Dubrovnika. S druge strane, mi ovdje razvijamo novu industriju koja će u pogonima zaposliti oko 300 osoba i vjerujem da će to zadržati i njih i njihove obitelji. Naši projekti izravno će, ali i neizravno poticati razvoj drugih sektora proizvodnje i usluga.
Koliko ovakve investicije mogu pomoći da se Slavonija sačuva od egzodusa?
Zamislite da u nekoliko godina imate 20 ovakvih projekata. To znači da bi oni mogli stvoriti uvjete za zapošljavanje oko 6000 ljudi i zadržavanje jednako toliko cijelih obitelji, a to su već ozbiljne brojke. Zapravo, riječje o strategiji koju mi zovemo: “Slavonija – zemlja s dva milijuna pršuta”. Izračunali smo da bi samo posao s pršutima, u trenutku kad bismo slavonski potencijal iskoristili do kraja i ukupno ih svi zajedno proizvodili dva milijuna komada godišnje, mogao generirati oko 4000 novih radnih mjesta. To znači da bi cijela regija mogla živjeti od pršuta. To je nova perspektiva koja može promijeniti regiju, zaposliti ljude i podići životni standard. A generira i zamašnjak koji bi i sve ostale uključio u novi trend proizvodnje zdrave hrane od domaće sirovine. Mi ćemo, dakle, svoj posao obaviti. No, problem iz pitanja treba i šire sagledati te pritom iskreno zaključiti kako ovoga trenutka nije samo mogućnost zapošljavanja razlog za ostanak u Slavoniji. To je samo jedan segment jer je i cjelokupno ozračje u društvu zapravo loše. Projekti poput našeg mogu utjecati i na promjene tih perspektiva, ali na jako duge staze.
Krećete u ambiciozan projekt stvaranja brenda – slavonskog pršuta. Koliko planirate proizvoditi?
Krećemo s proizvodnjom tri linije pršuta (classic, premium i eko) ukupno oko 150.000 komada godišnje, zatim 3000 tona salama mediteranskog tipa i 2200 tona trajnih mesnih proizvoda tipa pancete, rolane pancete, pečenice, buđole i sl. Da bismo ostvarili planove, potrebno je postojeću prozvodnju svinja u Slavoniji uvećati za 100.000 komada. Na tome već radimo, zajedno s kooperantima. O konkretnom zapošljavanju govorio sam ranije i mogu dodati da će u ukupnom broju zaposlenih visokoobrazovani kadar činiti oko 25 posto. No, važan je sinergijski učinak. Tvornice stvaraju potrebu za novom sirovinom, direktno se povećava potražnja za svinjama, povećava se volumen klanja u lokalnim klaonicama, obim transporta i na kraju se formira distribucijski lanac koji treba mesne proizvode plasirati do kupaca diljem EU i šire. Svi ti segmenti podrazumijevaju nova zapošljavanja.
Deset puta više crnih svinja
Hoćete li otkupljivati svinje od kooperanta?
Što se planiranih otkupa tiče, evo vam samo jedan detalj: tijekom cijele godine otkupljivat ćemo crne slavonske svinje! Dakle, malim proizvođačima jamčimo otkup ukupne proizvodnje crnih slavonskih svinja bez obzira na količinu i na doba godine. Dosad su ih mogli prodavati samo u razdoblju-dva, odnosno praktično je to bio jedan mjesec u godini, samo u zimu. A sad mogu planirati i po desetak puta veću proizvodnju. Za njih je to nevjerojatna mogućnost za razvoj posla.
