Najmlađi među Hitlerovim pobočnicima dugo se vremena smatrao prijestolonasljednikom diktatora. Kao nitko drugi on je pretvorio njemačku mladež u najvjernije sljedbenike svoga gospodara. Njemu je obećao sagraditi najveći savez mladeži u Njemačkoj. U njegovo ime mamutska je organizacija polagala zakletvu, a broj članova oborio je svjetski rekord. Razumio se u umijeće odgajanja i znao je kako se mladež može oduševiti nekom idejom.
“Mladež je uvijek pomalo autistična i zaljubljena u samu sebe. I ako joj povlađujete, ako je poštujete i hvalite, ona vam je tada zahvalna”, riječi su to Baldura von Schiracha, Hitlerovog omladinca i vođe Hitlerove mladeži, zaslužnog za indoktrinaciju čitave jedne generacije Nijemaca.
Glazbeno nadareni mladić bio je podrijetlom iz dobrostojeće, kozmopolitske obitelji. Majka mu je bila bogata Amerikanka, a i otac mu je imao američke pretke. Obiteljska plemićka titula sezala je još iz habsburških vremena.
Njegovo bezbrižno djetinjstvo prekinuto je 1919. kad mu se ubio stariji brat, a kao razlog naveo je njemačku propast nakon prvog svjetskog rata. Baldur je ubrzo pristupio nacionalističkom vojnom savezu, a ta ga je organizacija dovela u doticaj Hitlerom. Mladi plemić bio je opčinjen Hitlerovim riječima i glasom. Svoje neograničeno obožavanje Hitlera, gotovo religiozna vjera u čovjeka držala ga je do samog kraja.
Čim je napunio 18 godina, pristupio je SA-u, htio je sudjelovati u vlasti. Organizirao je kolege studente, priređivao mitinge i potpuno se afirmirao preuzevši vodstvo minhenskog studentskog saveza. Tako su polako sveučilišta potpadala pod utjecaj nacionalsocijalista.
Godine 1926. osnovana je “Hitlerova mladež, savez njemačke radničke mladeži”, a Baldur je bio idealan kandidat za vođu. Pripremao je teren, te 1933. imenovan je vođom. Ipak, kao novi čovjek u stranci, primljen je s velikom skepsom. Bio je na glasu da je malo previše barun, plemićka titula i američka rodbina – bilo je to ipak malo previše. No, bio je blizak Hitleru, a to je bilo najvažnije. Oženio je kćer Hitlerovog fotografa s kojim je diktator bio vrlo blizak, što je dodatno učvrstilo njegovu poziciju.
Jedinice Hitlerove mladeži vozile su kroz gradove s mnoštvom zastava, pjevajući borbene pjesme i uzvikujući parole, što je privlačilo mlade željne pustolovina. Broj članova popeo se na 50 000 i taj broj stalno je rastao. Od članova se očekivalo da budu tanki i vitki, tvrdi kao čelik, međutim sam vođa nije odgovarao opisu. Bio je sklon debljanju, s mekim crtama lica, a kružile su glasine o njegovim navodnim homoseksualnim sklonostima.
Za vrbovanje novih članova služio se svim sredstvima. Silna propaganda preplavila je Reich, ravnatelji po školama davali su naredbe za učlanjenje, bilo je prisila i batina, ali i mnoštvo ponuđenih aktivnosti u slobodno vrijeme. Za djeci uz siromašnih obitelji Hitlerova mladež bila je mjesto neslućenih mogućnosti, roditelji su bili sretni što im djeca nisu na ulici, a osjećaj zajedništva pomno se njegovao.
Djeca su masovno ulijetala u tu mrežu, i krajem 1933. od ukupno 7,5 milijuna mladih u dobi od 10 do 18 godina, njih 2,3 milijuna pripadalo je Hitlerovoj mladeži.
Prisilno članstvo uvedeno je 1939, i Hitlerova mladež bila je najvažniji državni odgajatelj. Uređivali su svaku minutu vremena mladih, bilo je tu nacionalsocijalističke indoktrinacije, svjetonazorska pitanja pažljivo su pojašnjavana, bila je to prava mala država u državi. Schirach je pokušao izričito zabraniti samostalno razmišljanje.
Početkom rata 1939. Hitlerova mladež ustrojila je posebne jedinice u kojima je mladež pripremana za vojne discipline. Osiguravali su pomladak za SS.
Schirach je bio gorljivi mrzitelj Židova, te je isticao kako je spaljivanje specijalnost nove mladeži.
Početkom rata Baldur von Schirach postao je vojnik. Hitler mu je namijenio ulogu namjesnika i gaulajtera u Beču, između ostaloga jer je već bio prestar za vođu mladeži. Ali, dobio je i zaduženje za “zbrinjavanje djece”.
U Beču se smjestio u vilu na Hohe Warteu, i u raskoši vladao poput kneza. Dok su po Europi padale bombe, on je organizirao raskošne večere i prijeme. Uzeo je pod svoje čitav kulturni život Beča koji je cvjetao.
Nije prošlo dugo kad se povuklo pitanje deportacije bečkih Židova. Prvi transporti krenuli su 1941. prema Poljskoj. Schirach je kasnije tvrdio kako nije znao ništa o ubijanju, misleći kako Židove odvoze u nova naselja kako bi radili u tvornicama.
U međuvremenu rat je u sve većim razmjerima obuhvaćao i Hitlerovu mladež. Djeca su radila u poštama, željeznici, protuzračnoj obrani, te se brinuli oko evakuacije. Uskoro su slana i u rat, tako da su djevojčice upravljale teškim 8,8 cm topovima.
Krajem ožujka 1945. u Beču je proglašeno izvanredno stanje, napredovanje Rusa bilo je nemoguće zaustaviti. Schirach se odlučio za bjeg, a postoji mnoštvo legendi kako je dospio u američko zarobljeništvo. Završio je u zarobljeničkom logoru Rum kod Innsbrucka,a iste godine mu je suđeno pred Sudom za ratne zločine u Nurnbergu. Zbog bečkih deportacija proglašen je krivim za “zločin protiv čovječnosti” te je 1946. osuđen na 20 godina zatvora koje je do zadnjeg dana odsjedio u zatvoru u Spandauu. S 59 godina poluslijepi je Schirach ponovo ugledao svjetlo slobode te je osam godina kasnije preminuo kako potpuno slomljen čovjek u mjestu Krov na Moselu. Na njegovom nadgrobnom spomeniku stoje riječi “Bio sam jedan od vas”.