Krajem srpnja 2016. navršit će se šest i pol desetljeća od utemeljenja nekad čuvenoga Autotransporta. Vlada onodobne Narodne Republike Hrvatske donijela je odluku o razdvajanju od Državnoga auto-poduzeća Split. Autotransport je u osobi Slavka Ivankovića dobio prvoga direktora, a on je još u razdoblju prije 2. svj. rata bio nadasve uspješan u poslovanju u putničkom prijevozu. Nakon rata Ivanković je vlastite autobuse svojevoljno preveo u društveno vlasništvo i ondašnja je vlast napravila najbolje što je mogla, njemu je povjerila organizaciju i provođenje autobusnoga putničkoga prijevoza. Ivanković je do svoje prerane smrti živio u Zadru, a tijekom njegove uprave Autotransport se bio izdigao na vrh kvalitete lokalnoga, međugradskoga i međunarodnoga autobusnoga prijevozništva.
Prva garaža (o čemu je pisao Mirko Štrkalj u publikaciji Autotransport) bila je na mjestu gdje je poslije nekad dugo bila prodavaonica namještaja ‘Šavrić’, na rubnom dijelu Ravnica i Jazina, sjeverno od Opće bolnice. Druga garaža, znatno veća i funkcionalnija, sagrađena je na lokaciji današnjega Doma umirovljenika na Brodarici, a poslije preseljenja treća je bila podignuta na tadašnjoj čistini uz prometnicu što od Zadra vodi prema Ploči i Babindubu. Danas je tamo garaža Liburnije, a dio prostora koriste i drugi autobusni prijevoznici.
Tada moderni autobusni kolodvor Zadar je dobio godine 1961. i on je bio središte autobusnoga međugradskoga prometa (lokalni je bio udaljen 100 metara) na današnjoj Liburnskoj obali. Poslije se autobusni kolodvor preselio u neposrednu blizinu željezničkoga kolodvora.
Nažalost, vlasti bivše Općine Zadar godine 1986. donijele su odluku da se poslije 35 godina djelovanja Autotransport gasi, a njegovu je imovinu i dio radnika preuzela tvrtka Zagrebački transporti. Štrkalj navodi i zanimljiv podatak da je u Autotransportu od 1. 4. 1945. (nešto prije od razdvajanja od Državnoga auto-poduzeća Split) do 18. srpnja 1975. u registru zaposlenih bilo dvije tisuće i 766 osoba.
Danas na negdašnji Autotransport podsjećaju tek stare fotografije, poneki filmski zapis, te povremeni tekstovi u glasilima.
