On je promijenio košarku! Početak u Zadru nije obećavao, mršavko i stidljivko među velikim dečkima, ali ustrajnost Giuseppea Giergije u tomu da se čovjeka kojega su zvali Aušvic kontinuirano gura naprijed, dovela je do toga da je Krešimir Ćosić postao neprijeporno najveći europski košarkaš.
Danas se navršava 21 godina od Krešine smrti. Umro je u Baltimoreu (SAD), prerano. Sadržaj njegova života činili su pretežitim dijelom košarka, obitelj, prijatelji, vjera i Domovina. U različitim je fazama svoga bivanja na ovom svijetu intenzivno živio košarku izdignuvši se na razinu virtuoza, svjetionika koji je mnogima nesebično pokazivao smjer. Kao igrač bio je avangarda, a nije ni mogao biti drugačiji kad je ponikao u avangardnom zadarskom okružju, a kao trener težio je biti što nezamjetniji, ali obrnuto proporcionalno tomu što djelotvorniji u selekciji i stvaranju novih naraštaja. Uspio je, nedvojbeno, pa ako ništa, samo i time što je na vrijeme otvorio vrata mnogima, poput Tonija Kukoča. Tako je, dobro je znao, svojedobno njemu vrata otvorio Giergia i Krešo to nikad nije zaboravio.
Obitelj, prijatelji, vjera i Domovina, sve je to Krešo živio punim intenzitetom. Zanemarujući neke izdašne ponude (Real Madrid, NBA, Virtus Bologna) često je puta išao spašavati neke klubove, među njima i svoj Zadar. Fizički, dobar dio života bio je izvan Zadra, ali Zadar iz njega nikad nije izišao. Nikad, pa ni onda kad su ga svemoćni vlastodršci prokazivali kao mormona, kao neprijatelja društva, itd.
Domovina? Bio je u 1991. Grčkoj, angažman u AEK-u. Mogao je mirno tamo sjediti, odrađivati ugovor. Ali ne, Krešo je na prvi poziv dr Franje Tuđmana i na potonji prijedlog prihvatio odlazak u diplomaciju u SAD. Tamo je, kao istinski domoljub koji shvaća koliko je za njegovu državu bitno djelovati u “velikom svijetu” toliko intenzivno radio na dobit Domovine i njezinih građana da je, kao nekad u košarci, ostvarivao samo pobjede. Nažalost, u preranoj dobi razbolio se i umro je u Baltimoreu ne dočekavši da mu se ostvari velika želja, da još jednom prošeće svojim Zadrom.
Otišao je, ali je ostavio svoje neumrlo djelo.
Krešo, hvala…
